Kad razmišljaš o troškovima života, prvo ti na pamet padnu stanarina, režije, hrana.

Ali ako imaš ADHD ili autizam (a ne znaš to još, ili si to tek otkrila), postoje i drugi nevidljivi troškovi, oni koje plaćaš svakodnevno u

iscrpljenosti, sramu, preplavljenosti i konstantnom osjećaju da zaostaješ.

 

Ovo je 5 kategorija skrivenih troškova :

1. Psihološki i emocionalno troškovi: Život s osjećajem da stalno nešto “nije u redu s tobom”

Stalni osjećaj krivnje i neadekvatnosti. Život u uvjerenju da si “lijena”, “neodgovorna” ili “nepouzdana” kad si zapravo samo preplavljena.

Kronični stres i burnout. Kad živiš stalno “na rezervi”, pokušavajući se uklopiti u svijet koji nije dizajniran za tvoj mozak.

Tuga zbog propuštenih prilika. Studiji, poslovi, odnosi, sve ono što si mogla, “samo da si se malo više potrudila”.

Anksioznost i depresija kao sekundarni efekti nerazumijevanja vlastitih potreba i dugotrajnog samookrivljavanja.

Maskiranje (camouflaging). Ogroman energetski trošak odglumljenog funkcioniranja u društvu.

Svaki dan u kojem pokušavaš živjeti kao “svi drugi” naplaćuje se.
Kad kasniš, kad se ne možeš natjerati da kreneš, kad si opet zaboravila odgovoriti na poruku, u glavi se pojavi isti glas:

“Što nije u redu sa mnom (ili ona nefiltrirana koji k** varijanta)?”

Tvoji stalni suputnici su krivnja, sram, iscrpljenost, osjećaj da si uvijek “polovična”.

I onda dođeš do trenutka kad znaš što trebaš učiniti, ali jednostavno — ne možeš.

Znaš da bi kuhanje bilo zdravije i jeftinije, ali nemaš snage ni za natočiti  vodu u lonac.

Pa naručiš hranu. Opet. 

I dok jedeš, grize te krivnja jer si “baš mogla sama skuhati nešto jednostavno”.

To je unutarnji monolog koji te ne prestaje kažnjavati.

2. Financijski troškovi: mozak koji troši više nego što zarađuje

Neorganiziranost i impulzivno trošenje. Dupli računi, zaboravljeni rokovi, kazne, izgubljeni ugovori, pretplate koje i dalje plaćaš, a ne koristiš. Poznato?

Skupi pokušaji samopomoći. Terapije koje ne pomažu jer nisu prilagođene ND mozgu, beskrajne edukacije, planeri, aplikacije, knjige o “produktivnosti” koje nikad ne upale.

Neiskorišteni potencijal. Neprilagođeno radno okruženje i niska tolerancija na dosadu znače da često radiš ispod svojih mogućnosti.

Izgaranje → pauze bez prihoda. Kad pregoriš, moraš stati. Ali svijet ne staje s tobom jer računi stižu i dalje.

Ako imaš ADHD ili si autistična, financije su često teren na kojem stalno gubiš .

Plaćaš duplo jer si zaboravila da si već platila.
Zaboraviš otkazati pretplatu.
Ili kupiš planer koji će “ovaj put sigurno promijeniti sve”, koristiš tri dana… i onda zaboraviš gdje si ga stavila.

Autistične osobe često imaju drugi obrazac:
troše previše na sigurnost i predvidljivost.

Plaćaju čišćenje, pranje kose u salonu, naručuju gotove obroke ne iz komocije i taštine, nego jer bi ih pokušaj samostalnog izvršavanja tih zadataka svakodnevno bacio u meltdown.

I onda dolazi onaj komentar:

“Pa razmažena si, sve plaćaš da ti drugi rade.”

Ne, ne razmažena, već racionalna.
Jer znaš da je tvoj živčani sustav skuplji za održavanje.

3. Relacijski troškovi: Kad te drugi stalno pogrešno protumače

Nesporazumi i konflikti. Kad te ljudi doživljavaju kao “hladnu”, “narcisoidnu” ili “nepredvidivu”, a ti samo pokušavaš preživjeti senzorni kaos ili socijalnu iscrpljenost.

Gubitak prijatelja. Jer im se prestaneš javljati, ne zato što ne želiš, nego jer ne znaš odakle početi.

Teškoće u partnerstvima. ADHD donosi nered, autizam potrebu za strukturom, a kombinacija oboje dovode do osjećaja da si istovremeno “previše” i “premalo”.

Izolacija. Povlačiš se jer ti je lakše biti sama nego stalno objašnjavati “zašto si takva”.

Odnosi su skupi kad te ljudi ne razumiju.

Zamisli da ti netko stalno čita titlove na stranom jeziku.

Ti kažeš “treba mi mir”, oni čuju “ne volim te više”.
Ti se povučeš jer ti je mozak prepun, oni misle da si hladna.
Zaboraviš prijateljici čestitati rođendan jer ti je taj dan bilo previše natrpan (buka, posao, senzorna preopterećenost).
I sad si “loša prijateljica”.
A ti si, zapravo, cijeli dan preživljavala.

U partnerstvu, to izgleda ovako:
ti se srušiš jer ne možeš više maskirati, a partner se osjeća odbačeno jer “više nisi ona vesela ti”.
A ti si bila umorna od cjelodnevne glume.

4. Zdrastveni troškovi: Kad tijelo više ne može nositi tvoj mozak

Kronični umor i disregulacija živčanog sustava. Tijelo je stalno u fight/flight modu.

Zanemarivanje osnovnih potreba. Preskakanje obroka, neredovito spavanje, burnout kao norma.

Somatizacija stresa. Glavobolje, probavne smetnje, bolovi bez jasnog uzroka.

Zakasnjeli odlazak liječniku. Jer ti je teško organizirati pregled, rezervirati termin, ispuniti papire.

Disregulacija nije samo u glavi, ona se spusti u tijelo.

ADHD i autizam troše tvoje živčane, hormonalne i energetske rezerve kao da ih imaš beskonačno.

Zato često vidiš ovaj obrazac:

• Glava viče “radi, moraš!”
• Tijelo odgovara “ne”.
• I ti si negdje između, paralizirana, uz osjećaj krivnje jer “opet ništa nisi napravila”.

Nemaš snage oprati kosu, pa odeš u salon.
Ne zato što si fancy, nego jer znaš da bi te pokušaj samostalnog pranja iscrpio više nego trodnevna konferencija.

Zdrav mozak to ne razumije.
Ne vidi koliko mikroodluka, senzornih podražaja i unutarnjih borbi stoji iza svake takve “sitnice”.

5. Egzistencijalni troškovi: Kad shvatiš koliko si dugo živjela u tuđim okvirima

Izgubljene godine pokušaja da budeš “normalna”.

Kasna dijagnoza i naknadna žalost. Kad shvatiš koliko si dugo živjela u pogrešnom okviru.

Nepovjerenje u sebe. Toliko puta si čula da “samo trebaš probati jače”, da više ni ne znaš što je stvarno tvoja granica, a što naučena sramota.

Kasna dijagnoza donosi tugu koja nije samo za izgubljeno vrijeme, nego za izgubljeno povjerenje u sebe.

Sve te godine u kojima si mislila da si “slomljena”, a zapravo si bila neprepoznata. O tome sam više pisala i ovdje.

Sjeti se koliko si puta bila na rubu suza jer ne možeš posložiti dan, iako si visoko inteligentna, obrazovana, sposobna.
Koliko si puta izgorjela jer si pokušavala funkcionirati “kao svi drugi”.
Koliko si puta platila visoku cijenu da bi izgledala normalno.

Tvoj mozak nije problem — svijet nije bio dizajniran za njega.

Kad jednom vidiš sve te “skrivene troškove”, 

više ih ne možeš ne vidjeti.

Ali možeš ih početi svjesno smanjivati:

kupiti mir umjesto krivnje, odmor umjesto preopterećenja, razumijevanje umjesto samokritike.

Jer kad naučiš svoje energetske granice, možeš živjeti drugačije: s manje srama, više mira i realnijim očekivanjima.

Tvoj mozak nije skup, svijet je preškrt u empatiji, razumijevanju i podršci.

Kad naučiš svoje energetske granice, možeš živjeti drugačije: s manje srama, više mira i realnijim očekivanjima.

A ako si se danas pronašla u ovome — znaj da nisi sama. I nisi “previše”.

Samo si bila predugo bez instrukcija za vlastiti operativni sustav.

*****************

Ako želiš naučiti živiti u skladu sa svojim operativnim sustavom, i dalje primam prijave grupni online program Različitost kao snaga za jutarnji termin (koji još ne kreće dok se ne skupi minimalni broj polaznica)). Otvaram prijave i za novi popodnevni termin od siječnja 2026. 

*RAZLIČITOST KAO SNAGA : Grupni online program za neurodivergentne odrasle koji žele živjeti lakše, autentičnije i s manje kaosa*  PRIJAVE