Jesam li neurodivergentna ili samo nezrela? Ovo pitanje postavlja sve više odraslih žena koje osjećaju da “nešto ne štima”, ali ne znaju je li u pitanju ADHD, autizam ili emotivna nezrelost.
Koliko si puta čula da netko kaže za odraslu osobu s autizmom ili ADHD-om:
“Ma to je samo nezrelo. Mora naučiti biti odgovoran.”
ili
“Pa kako ne zna tako jednostavne stvari? Ima 35 godina!”
E pa, evo jedne činjenice:
👉 Neurološka razlika NIJE isto što i emocionalna nezrelost.
Što autizam i ADHD u odrasloj dobi jesu – a što emocionalna nezrelost NIJE?
U ovom vodiču donosim stručna objašnjenja i stvarne primjere kako bi ti bilo lakše prepoznati sebe – i početi živjeti s više razumijevanja, a manje osude. Usto, da ne ostanemo samo na teoriji, dijelim i primjere iz stvarnog života koji jasno pokazuju razliku.
Autizam ne znači “dijete u tijelu odrasle osobe”
Autizam u odrasloj dobi često se krivo interpretira da je osoba ‘kao dijete’.
I to ne u simpatičnom, zaigranom smislu, nego u onom pasivno-agresivnom:
‘Ma moraš odrasti. Ne možeš tako cijeli život.’“
Autizam u odrasloj dobi često se krivo percipira kao emocionalna nezrelotst. Ljudi vide neobične interese, izbjegavanje small talka, ili izraženu potrebu za rutinom – i automatski to tumače kao nezrelost.
🔹 Autizam nije manjak zrelosti. To je neurološka razlika.
Autizam u odrasloj dobi može izgledati kao:
- Direktna komunikacija – bez igre između redaka.
- Senzorna osjetljivost – buka, svjetla, mirisi, teksture,…
- Potreba za predvidljivošću i strukturom.
- Intenzivni interesi i duboka posvećenost temama.
- Teškoće s tumačenjem društvenih pravila – ne iz nezrelosti, nego iz drugačije obrade socijalnih signala.
💡 Primjer iz života:
Petra (38) dolazi na večeru s prijateljima. Prostorija je preglasna, svjetla bliješte, svi govore u isto vrijeme. Osjeća paniku. Umjesto da šuti i “trpi”, kaže:
“Možete li molim vas stišati glazbu?”
Netko kasnije komentira:
“Ajoj, kakvo dijete. Moraš naučiti tolerirati druge.”
Ne, Petra nije nezrela. Petra je svjesna svojih granica i traži prostor da ostane prisutna.
ADHD nije “neodgovornost”
Tu je stvar još češće zamaskirana u predrasude.
‘Neodgovoran si.’
‘Uvijek kasniš.’
‘Ne možeš se fokusirati, pa tko će te ozbiljno shvatiti?’
ADHD uključuje razliku u načinu na koji mozak upravlja pažnjom, vremenom i prioritetima. To nije stvar karaktera – nego funkcije prefrontalnog korteksa.
Ljudi s ADHD-om često žele biti točni. Žele ispuniti obećanja. I grize ih kad ne uspiju.
Ali im treba više strukture, više fleksibilnosti i – više razumijevanja.
Međutim, češće se doživljavaju kao lijeni, rastrojeni, kaotični. Nerijetko se njihovo ponašanje tumači kao manjak volje, a ne kao ono što stvarno jest – razlika u regulaciji pažnje, vremena i izvršnih funkcija.
ADHD u odrasloj dobi može izgledati kao:
- Zaboravnost i kašnjenja, bez loše namjere.
- Burnout zbog hiperfokusa.
- Velika osjetljivost na dosadu i manjak smisla.
- Poteškoće s organizacijom, unatoč visokoj inteligenciji.
- Ekstremna kreativnost i entuzijazam… dok traje “flow”.
Nered u glavi ne znači nered u karakteru.
💡 Primjer iz života:
Ivan (33) obećao je kolegici pomoć oko projekta. Bio je iskreno entuzijastičan! Ali… zaboravio. Totalno.
Kad ga pita što se dogodilo, zacrveni se, brblja i kaže:
“Uf, skroz mi je isparilo. Glava mi je zadnjih dana kao u magli.”
Kolegica odbrusi:
“Zbilja si neodgovoran. Odrasti više.”
Ne, Ivan nije neodgovoran. Njegov mozak drugačije upravlja prioritetima. Treba strategije – ne osude.
ŠTO JE EMOCIONALNA ZRELOST?
Emocionalna zrelost uključuje:
- Samosvijest – sposobnost da prepoznaš i razumiješ svoje emocije.
- Samoregulaciju – upravljanje ponašanjem i impulsima.
- Empatiju – sposobnost da razumiješ kako se drugi osjećaju.
- Otvorenost za učenje i rast – spremnost priznati grešku, naučiti, prilagoditi se.
- Odgovornost – preuzimanje odgovornosti nad svojim postupcima.
- Rješavanje sukoba bez drame – komunikacija bez potrebe za dominacijom ili povlačenjem.
Mnoge osobe s ADHD-om ili autizmom:
- Imaju intenzivne emocionalne reakcije, ali ne zato što su “nezrele”, nego jer im je emocionalna regulacija teža
- Mogu imati niži prag tolerancije na stres (preopterećenje, senzorna osjetljivost), što izgleda kao da se “ne znaju nositi s odraslim životom”.
- Ne reagiraju društveno “očekivano” – što može djelovati kao manjak empatije, iako često osjećaju i previše.
- Imaju potrebu za predvidljivošću i sigurnošću, pa im iznenadne promjene izazivaju burne reakcije – koje se često tumače kao “drama”.
Drugim riječima: ono što se često vidi kao emocionalna nezrelost, zapravo su adaptivne reakcije na zahtjevno okruženje.
Pa što onda je emocionalna nezrelost?
Emocionalna nezrelost nije neurodivergencija. To je obrazac ponašanja koji uključuje:
- Izbjegavanje odgovornosti za vlastite postupke.
- Impulzivne reakcije bez samorefleksije.
- Manipulacija kako bi se izbjegla neugoda.
- Konstantno okrivljavanje drugih.
- Očekivanje da se svijet prilagodi njima – bez uzvraćanja istog.
- Igranje uloga umjesto autentične komunikacije.
💡 Primjer iz života:
Ana (42) kronično kasni na sastanke. Kad je netko suoči s time, kaže:
“Ma vi svi previše dramatizirate. Meni je vrijeme fluidno.”
Kad dobije negativan feedback, vrijeđa osobu umjesto da promisli.
Ovdje nije problem u drukčijoj neurologiji. Ovdje je problem u nedostatku emocionalne odgovornosti.
GDJE JE KLJUČNA RAZLIKA?
Emocionalna nezrelost = ne prepoznajem odgovornost, ne želim se mijenjati, izbjegavam posljedice, ponavljam toksične obrasce i krivim druge.
Neurodivergentnost = možda imam poteškoća u određenim područjima, ali ih primjećujem, pokušavam razumjeti, i trudim se regulirati – često uz ogromne napore.
Ako redovno razmišljaš:
- “Znam da pretjerujem, ali ne znam kako drukčije reagirati.”
- “Osjećam previše i brzo me sve pogodi.”
- “Znam što bih trebala napraviti, ali moj mozak ode u drugom smjeru.”
…to nije manjak zrelosti. To je znak svjesnosti. I to je već – zrelost.
Ključno pitanje: Odakle dolazi ponašanje?
| NEURODIVERGENCIJA (autizam/ADHD) | EMOCIONALNA NEZRELOST |
|---|---|
| Ponašanje proizlazi iz neuroloških razlika | Ponašanje proizlazi iz izbjegavanja odgovornosti |
| Osoba pokazuje autentičnost, ali se trudi prilagoditi | Osoba odbija pogledati u sebe ili preuzeti odgovornost |
| Reakcije su često obrambene zbog preopterećenja | Reakcije su često manipulativne zbog egocentričnosti |
| Prisutna izrazita samokritičnost i želja za razvojem | Otpor prema bilo kakvoj promjeni |
Zašto se mnogi autistični i ADHD odrasli osjećaju mlađe nego što jesu?
“Imam 40 i nešto, ali u sebi se osjećam kao da imam 23. Osim kad mi treba popodnevno drijemanje. Tad imam 85.”
Zvuči poznato?
Ako si neurorazličita, velika je šansa da si se u nekom trenutku pitala: Zašto se osjećam ‘ispred’ ili ‘iza’ svojih vršnjaka? Zašto se s drugima u mojoj dobi ne mogu poistovjetiti? Zašto me vesele stvari koje drugi smatraju djetinjastima?
Odgovor možda leži u fenomenu koji sve češće prepoznajemo među odraslima s ADHD-om i/ili autizmom – osjećaju da su psihološki, emocionalno ili društveno mlađi od svoje kronološke dobi.
To nije regresija niti umišljanje. Evo zašto.
1. Razvojna neusklađenost (asinkronija)
U ADHD-u i autizmu razvoj ne teče ravnomjerno. Osoba može biti intelektualno natprosječna, a istovremeno se emocionalno ponašati „mlađe“ od svojih vršnjaka.
- Možeš briljirati u analizi podataka, ali doživjeti meltdown jer nisi mogla podnijeti neočekivanu promjenu u rasporedu.
- Možeš voditi projekt s 10 ljudi, a istovremeno se osjećaš kao da si “glumila odraslu osobu” cijelo vrijeme.
- Možeš biti 35-godišnjak koji se smije dječjim vicevima. (U redu je. Svi se mi smijemo prdežima. Samo neki to potisnu.)
Ova razvojna neusklađenost često nas dovodi u situacije u kojima se osjećamo „iza“, iako zapravo samo idemo drugačijim tempom – ili u zigzagu, dok društvo traži ravnu liniju.
2. Emocionalna (ne)zrelost i osjetljivost
Ako imaš ADHD, možda si čula za ono „emocionalno si 30% mlađi od kronološke dobi“ od R.Barkleya. To ne znači da si nezrelo biće – znači da tvoj kapacitet za samoregulaciju kasni za ostatkom svijeta.
Slično vrijedi i za autizam: teškoće u razumijevanju i izražavanju emocija često se tumače kao emocionalna nezrelost, iako su zapravo rezultat drugačije neurološke obrade.
➡️ Osjećaj „mlađosti“ može biti nusprodukt preosjetljivosti, emocionalnih preplavljenosti i borbe s regulacijom.
A to ne znači da smo nedorasli – već da nosimo dublje slojeve iskustva s kojima društvo ne zna što bi.
3. Strastvene opsesije i “djetinjasti” interesi
- Voliš Pokémone u 30-ima?
- Skupljaš plišance?
- I dalje igraš Sims ili slažeš Lego?
Dobrodošla u klub.
Za autistične i ADHD osobe, interesi nisu samo hobi – oni su dio identiteta, samoregulacije i emocionalne sigurnosti.
Ali kad tvoji interesi ne „odrastaju“ prema društvenim očekivanjima (čitaj: nekretnine, matcha kave, dubai krafne i povremeno vino u tišini), možeš se osjećati… „zaostalo“. No to nije znak nezrelosti, već autentičnosti.
4. Teški prijelazi i odgađanja životnih faza
Možda se prepoznaješ i u ovome:
🎓 Kad su drugi upisivali faks, ti si još birala što zapravo želiš i možda mijenjala smjer.
💼 Kad su drugi gradili karijeru, ti si pokušavala držati korak s mailovima i promijenila nekoliko poslova.
👶 Kad su drugi imali djecu, ti si se pitala želiš li uopće i partnera, a kamoli obitelj nakon toksične veze?
Prijelazi između faza života (škola – posao, posao – brak, brak – roditeljstvo…) često su nam teži i sporiji. I zato mnogi osjećaju da „kasne“. No zapravo, idemo svojim tempom, često s više introspekcije i traženja svog tempa u skladu s našim vrijednostima i kapacitetima.
5. Odbijanje neurotipičnih normi
I za kraj – možda se ne radi o kašnjenju. Možda se radi o ODBIJANJU.
Možda ne želiš biti odrasla osoba kako je društvo definira. Možda ne želiš „karijeru“ u klasičnom smislu. Možda ne želiš „ozbiljnost“ ako to znači odustajanje od igre, radoznalosti i spontanosti. Možda ne želiš “uspjeh” ako to znači gaženje preko leševa.
Možda želiš – biti slobodna. I svoja.
Zaključak
Ako se osjećaš mlađe nego što „bi trebala“ – to može značiti mnogo stvari:
- Da si emotivno osjetljivije biće.
- Da tvoje izvršne funkcije imaju svoj ritam.
- Da tvoj razvoj ide u spirali, a ne po ravnoj crti.
- Ili da jednostavno odbijaš odrasti po mjeri društva koje ne razumije tvoju dubinu.
To NIJE problem. To je tvoja stvarnost. I ona je valjana.
🎈 “Odrastanje” je društveni konstrukt. Autentičnost – to je već ozbiljan posao.
I ti ga radiš odlično.
Zato, sljedeći put kad sebe poželiš nazvati nezrelom, zastani i zapitaj se:
“Dolazi li ovo ponašanje iz ranjivosti i drugačijeg neurološkog razvoja, ili iz izbjegavanja odgovornosti?”
Želiš li moju podršku u tome da prigrliš snage svoje neurodivergentnosti, kontaktiraj me ovdje.
