Za mnoge, dijagnoza ADHD-a ili autizma može biti istovremeno oslobađajuća i zbunjujuća. Mnogi od nas odjednom osjećaju olakšanje jer napokon imamo naziv za ono što smo osjećali cijeli život, ali istovremeno suočavamo se s pitanjem – tko smo sada? Kako se prepoznajemo u svijetu koji nas često ne razumije?
Kroz ovaj proces, mnogi prolaze kroz faze tugovanja, jer dijagnoza može donijeti i gubitak – gubitak prošlih očekivanja, gubitak pogrešnih identiteta, pa i gubitak onoga što smo mislili da smo trebali biti.
Faza 1: Šok i poricanje
U ovoj fazi, kad prvi put čujemo dijagnozu, često nam je teško vjerovati. Ponekad reagiramo s poricanjem – “To nije moguće, to nije moj slučaj.” Možda nismo spremni prihvatiti tu promjenu jer nas podsjeća na to koliko smo se trudili da uklopimo u norme koje su bile postavljene pred nas.
Kako prevladati ovu fazu?
Pokušajte sebi dati prostor za procesiranje novih informacija. Dopustite si da osjećate što god osjećate, bez kritiziranja. Razumijevanje da se osjećate zbunjeno ili uznemireno je sasvim u redu. Razgovarajte s nekim kome vjerujete ili stručnjakom – razgovor može pomoći da se stvar razjasni.
Faza 2: Tuga
Ovo je faza u kojoj mnogi dožive pravi emocionalni udarac. Tuga zbog izgubljenih snova, odnosa ili neispunjenih očekivanja može biti vrlo intenzivna. Osjećaj tuge može biti dubok – “Zbog toga nisam mogao postići ono što su drugi postigli.” Mnogi se suočavaju s gubitkom nade da će ikada biti u stanju živjeti život koji su si zamislili.
Kako prevladati tugu?
Prihvatite svoju tugu. Uzimanje vremena da tužno osjećate može biti korak prema isceljenju.
Pomaknite fokus prema malim koracima koje možete poduzeti kako biste napravili prostor za radost u svom životu. Možda to znači pronaći male pobjede ili prihvatiti i koristiti ono što vam je dijagnoza omogućila – razumijevanje vaših specifičnih potreba i snagama.
Faza 3: Bijes
Nakon tuge, bijes može biti prirodan odgovor. Često se pitamo “Zašto ja?”, ili osjećamo bijes prema sustavu, obitelji, prijateljima, pa čak i prema sebi. Ovaj bijes može biti usmjeren na druge ili na nas same.
Kako se nositi s bijesom?
Umjesto da potiskujete taj bijes, pokušajte ga prepoznati i izraziti na konstruktivan način.
Pisanje, razgovor s nekim ili fizička aktivnost mogu vam pomoći da prepoznate i otpustite te negativne emocije.
Razumijevanje da je bijes znak unutrašnje nesigurnosti ili nepravde može pomoći u suočavanju s njim.
Faza 4: Pregovaranje
U ovoj fazi možda pokušavamo kontrolirati situaciju, tražeći načine da promijenimo stvarnosti koje ne možemo. Možda mislimo “Ako bih samo mogao ovo… ako samo nešto drugo učinim, možda će biti drugačije.” Često krećemo u pravce samopomoći ili promjena, no važno je znati da pregovaranje ne znači da će dijagnoza nestati – ona je tu, ali možemo naučiti bolje upravljati njome.
Kako prevladati pregovaranje?
Fokusirajte se na stvaranje zdravih navika koje podupiru vaš unutrašnji mir.
Možete pokušati meditaciju, vježbe disanja, planiranje života prema vlastitim potrebama, jer to pomaže stvoriti osjećaj kontrole.
Ponekad je najbolji način da se “pregovara” sa životom jednostavno prihvatiti svoju stvarnost i početi graditi na temelju onoga što je u vašoj moći.
Faza 5: Prihvaćanje
Na kraju, dolazi trenutak kad prihvaćamo dijagnozu. Možda ne znači da smo sretni s njom, ali smo svjesni svojih specifičnih potreba i ograničenja, a isto tako i svojih snaga. Prihvaćanje ne znači odustajanje; ono znači stvaranje prostora za to da živimo život punim plućima, bez konstantne borbe s nečim što se ne može promijeniti.
Kako doći do prihvaćanja?
Krenite malim koracima u usmjerenju prema tome da budete autentični.
Okružite se ljudima koji vas podržavaju, koji razumiju i koji su voljni učiti s vama.
Razmislite o tome što vam znači samoprihvaćanje i kako to možete odražavati u svakodnevnim aktivnostima.
Smjernice za izgradnju identiteta nakon dijagnoze:
- Razumijevanje i edukacija – Informiranje o ADHD-u i autizmu može pomoći da bolje razumijemo kako naš mozak funkcionira, što može smanjiti osjećaj srama ili zbunjenosti.
- Traženje podrške – Terapija, grupe podrške ili prijatelji koji razumiju mogu pomoći u procesu prihvaćanja.
- Prihvaćanje osobnih granica – Naučite postavljati granice koje odgovaraju vašim potrebama i kako komunicirati o njima s drugima.
- Korištenje specifičnih strategija – Razvijanje strategija za upravljanje svakodnevnim izazovima (organizacija, raspored, praćenje ciljeva) može pomoći u jačanju osjećaja kontrole.
- Samopomoć i briga o sebi – Razvijanje rutina koje podupiru emocionalno i fizičko zdravlje.
Izgradnja vlastitog identiteta nakon dijagnoze nije linearni proces – to je put koji traži strpljenje, empatiju prema sebi i spremnost na promjene. Ponekad ćete se osjećati izgubljeno, a drugi put ćete osjećati ponos zbog napretka.
Taj proces preoblikovanja identiteta nije samo o dijagnozi, već i o tome kako naći svoju unutrašnju snagu i koristiti ju kao temelj za budućnost. Tu sam da te podržim na tom putu. Za podršku kontaktiraj me ovdje.
