Ako si se ikad pitala ‘Zašto mi ne ide?’ – nisi sama. Evo 10 misli koje možda i ti često imaš, ali ih nitko ne kaže naglas.

1. “Zašto meni ništa ne uspijeva do kraja?” (Zašto sam ja uvijek ta koja odustane?)

2. “Zašto je drugima to tako lako, a meni je sve prenaporno?” (Iako nitko ne pokazuje koliko se trude u pozadini.)

3. “Zašto svaki put kad krenem – opet sve propadne?” (Zaboravljam jednu stvar i odjednom sve pada kao domino.)

4. “Zašto mi se mozak opire čim nešto postane ponavljajuće?” (Znam da bi mi bilo bolje, ali imam otpor i ne mogu ga objasniti.)

5. “Zašto ne mogu biti normalna i samo to… raditi?” (Samo se ustaneš i napraviš to – zvuči tako jednostavno, ali…)

6. “Zašto uvijek zaboravim stvari koje sam sama sebi obećala?”(Kao da moja vlastita obećanja vrijede manje od tuđih.)

7. “Zašto se sve raspadne čim izgubim jedan dan?” (Ako preskočim jednom – kao da se cijela struktura sruši.)

8. “Zašto sam motivirana navečer, a ujutro ne mogu ni ustati?” (Kao da sam dvije osobe u istom tijelu.)

9. “Zašto su mi svi rekli da trebam više discipline, kad ja pucam iznutra od truda?”  (Trudim se više nego ljudi vide, samo bez vidljivih rezultata.)

10. “Zašto mi glava zna što treba, ali tijelo ne sluša?” (Planiram. Znam. Vidim. Ali ne mogu se pokrenuti.)

Koliko si puta krenula punim gasom s novom rutinom — jutarnje istezanje, vođenje dnevnika, digitalni detox, pa čak i sjedim-uspravno-i-disati-redovno-rutina

— samo da bi se tjedan dana kasnije zatekla kako scrollaš TikTok u 3 ujutro, s neispijenom kavom i osjećajem krivnje u pozadini?

Neurorazličiti umovi traže drugačije pristupe.
Ako ti rutine traju 3 dana do 3 tjedna pa se raspadnu uz dozu krivnje – nisi lijena, izgubljena ni nemotivirana.

Ako ne možeš biti dosljedna rutinama, možda nije stvar u tebi – nego u rutinama.

U nastavku ti donosim 7 najčešćih razloga zašto ti rutine ne drže vodu — i još važnije, kako da ih naučiš graditi tako da budu tvoja sidra, a ne lanac.

1. Imaš nerealna očekivanja (čitaj: sve sad i odmah)

Perfekcionizam prerušena u motivaciju. Zvuči ovako: “Od sutra dižem se u 6, meditiram 20 minuta, jedem zdravo, ne uzimam mobitel do podne i napokon završavam sve obaveze u rokovima.”
Realnost? Burnout već u utorak.

Što učiniti?
Započni s najmanjom mogućom verzijom rutine — umjesto 30 minuta vježbanja, probaj 3 minute istezanja. Rutine se grade kroz dosljednost, ne kroz intenzitet. Tvoj mozak treba sigurnost i uspjeh, ne test izdržljivosti.

2. Kopiraš tuđe (vjerojatno neurotipične) rutine

Ako si ikad pokušala slijediti jutarnju rutinu s YouTube-a koja uključuje vođenje dnevnika, jogu, detoks smoothie, hladan tuš i afirmacije… i završila frustrirana jer ti to ne ide — nisi jedina.

Što učiniti?
Umjesto da kopiraš rutine ljudi koji imaju drugačiju regulaciju energije, pažnje i živčanog sustava, obrati pažnju na svoje ritmove.

Kada imaš najviše energije?

Što ti pomaže da se smiriš?

Rutine trebaju biti oblikovane za tvoj mozak, ne za Instagram algoritam.

3. Misliš da postoji samo jedan pravi način

“Ako ne mogu svaki dan u isto vrijeme meditirati, onda neću uopće.”
To je crno-bijelo razmišljanje koje dolazi kao default postavka kod mnogih neurorazličitih osoba. Ili smo 100% unutra, ili totalno vani.

Što učiniti?
Uvedi fleksibilnost kao temelj rutine.

Umjesto: “Vježbam svaki dan u 8”, reci:

“Tijekom dana biram trenutak za kretanje.”

Fleksibilna dosljednost = dugoročna održivost.

4. Ne vjeruješ svojoj procjeni i intuiciji

Preispituješ svaki korak. Trebam li prvo doručak pa planiranje ili obrnuto? Je li bolje popodne za šetnju ili jutro? A što ako fulam?

Što učiniti?
Tvoja intuicija je vrijedna. Počni eksperimentirati bez straha od pogrešaka.

Svaka “pogrešna” rutina zapravo je informacija. Daj si dopuštenje da istražuješ.

5. Rutina ne zadovoljava tvoje potrebe i vrijednosti

Ako ti rutina ne služi — tj. ne regulira tvoju energiju, ne donosi osjećaj smisla ili ugode — ona neće potrajati.

Pogotovo ako je temeljiš na “trebala bih” umjesto “želim i treba mi“.

Što učiniti?
Mapiraj svoje vrijednosti i stvarne potrebe.

Ako ti je važna povezanost, rutina može uključivati poruku prijateljici.

Ako ti je važna autonomija, daj si izbor.

Rutina je alat za život po tvojim mjerilima, ne checklista za dobru djevojčicu.

6. Nisi prepoznala pravog sabotera (distrakcije)

Misliš da ti je problem motivacija, a zapravo ti stalno iskače notifikacija, hladnjak ti šapuće ime, a tvoj mozak traži novi hiperfokus.

Što učiniti?
Uoči što te točno izvlači iz rutine. Da, ponekad je to dosada. Ponekad neregulirana emocija.

Ponekad… YouTube algoritam koji zna tvoje slabosti bolje od terapeuta.
Rješenje nije rigidnost — nego priprema: tajmeri, vizualni podsjetnici, suptilna struktura koja te nježno vraća nazad.

7. Ne dozvoljavaš si raditi van zadanih okvira

Tvoj mozak voli igru, ne zatvor. Ako si sebi zacrtala da rutina mora izgledati točno tako svaki dan, i ne ostavljaš prostor za spontanost, dosadit će ti i prije nego počneš.

Što učiniti?
Uvedi princip “dosljednosti u namjeri, fleksibilnosti u izvedbi”.

Dnevna rutina može biti kao Lego kockice – slažeš je ovisno o danu, ali uvijek imaš osnovne blokove: kretanje, odmor, fokus, radost. (I eventualno kavu. Kava je temeljni blok.)

Zanima li te čuti više, pogledaj i podcast epizodu ovdje.

Zaključak:

Dosljednost nije robotika. Nije strogo ponavljanje, već veza sa sobom. Kad upoznaš svoje potrebe, ritmove i granice, rutina postaje prijatelj, a ne neprijatelj.

I zapamti – tvoja rutina ne mora izgledati lijepo i instagramično. Mora funkcionirati za tebe. U ovom životu. I s ovim mozgom.

Ako ti treba pomoć da to isklešemo zajedno – kontaktiraj me ovdje.