Zašto nam svijet ponekad vrišti u ušima, a LED svjetlo doživljavamo kao napad?

Ako ste ikada osjetili da vam je svjetlo u uredu “previše” iako svi drugi normalno rade, ako vam sintetična odjeća izaziva iritaciju dok drugi ne primjećuju nikakvu razliku, ili ako se iscrpite nakon dućana punog ljudi, postoji šansa da imate izraženu senzornu osjetljivost. Ovo je česta karakteristika kod neurodivergentnih osoba, posebno onih s ADHD-om i autizmom, a može utjecati na svaki aspekt života – od svakodnevnih obaveza do radnog okruženja.

Zašto se to događa?

Naš mozak konstantno obrađuje senzorne informacije – svjetlo, zvuk, teksture, mirise i okus. Kod neurodivergentnih osoba ovaj proces može biti drugačiji: osjetila mogu biti pojačana (hiperosjetljivost) ili smanjena (hiposenzitivnost). To znači da mozak ne filtrira informacije na isti način kao kod neurotipičnih osoba, pa ono što je drugima podnošljivo može postati iscrpljujuće.

Vrste senzorne osjetljivosti

• Auditivna osjetljivost: Glasni zvukovi, buka u pozadini, zujanje neonskih svjetala ili preklapanje više glasova mogu biti preplavljujući.
• Vizualna osjetljivost: Jak kontrast boja, trepćuća svjetla, neonske lampe ili prenatrpani prostori mogu izazvati nelagodu.
• Taktilna osjetljivost: Određene tkanine, etikete na odjeći, iznenadni dodiri ili promjene temperature mogu biti nepodnošljivi.
• Olfaktorna i gustativna osjetljivost: Jaki mirisi (parfemi, hrana, kemikalije) i teksture hrane mogu biti teško podnošljivi.
• Vestibularna i proprioceptivna osjetljivost: Osjetljivost na pokrete, promjene u ravnoteži ili potreba za dubljom stimulacijom (poput ljuljanja ili pritiskanja) mogu biti izražene.

Primjeri iz svakodnevnog života

• Rad u uredu: Kolegica tipka preglasno, svjetla su presvijetla, miris kave s drugog kraja sobe je prejak.
• Javni prijevoz: Zvukovi motora, ljudi koji razgovaraju, mirisi hrane, nagli pokreti.
• Društveni događaji: Glasna glazba, previše interakcija, neugodni osjećaji odjeće.
• Kućanski poslovi: Osjetljivost na deterdžnte, buku usisavača, osjećaj mokrih ruku.

Kako se prilagoditi?

U svakodnevnom životu

• Pronađite senzorne sigurne zone: mirne sobe, slaba svjetla, ugodna odjeća.
• Koristite zaštitu za osjetila: čepovi za uši, sunčane naočale, mekani materijali.
• Osigurajte regulaciju: nosite sa sobom fidget igračke, slušalice s bijelim šumom, dozvolite si ponavljajuće pokrete (ljuljanje, tapkanje).
• Postavite granice: unaprijed iskomunicirajte što vam ne odgovara (npr. “Ne volim jaka svjetla, možemo li smanjiti rasvjetu?”).

Na radnom mjestu

• Prilagodba radnog prostora: ako možete, koristite toplo svjetlo umjesto neonskog, postavite zvučnu izolaciju ili radite u mirnijem dijelu ureda.
• Dopuštanje pauza: kraći periodi odmora kako biste se “resetirali” mogu značajno pomoći.
• Rad od kuće ili fleksibilni uvjeti: ako je moguće, ovo može biti najbolje rješenje za osjetljivost na senzorne podražaje.

Zavrsna misao

Senzorna osjetljivost nije “izmišljeni problem” niti znak da je netko “preosjetljiv”. To je stvarna razlika u načinu na koji mozak obrađuje informacije. Ako ste neurodivergentni, prilagodba okoline i razumijevanje vlastitih potreba mogu značajno poboljšati kvalitetu života. Ako niste – sada imate bolji uvid u to kako možete podržati kolege, prijatelje i obitelj koji se s ovim susreću svaki dan.