Kako izgleda i zašto ga ne primjećujemo?

Kad razmišljamo o autizmu u odrasloj dobi, često zamišljamo stereotipe: ljude koji ne pokazuju emocije, govore monotono, ne održavaju kontakt očima i fascinirani su brojevima ili kalendarima. Ako nikad nisi imala opsesiju vlakovima i znaš koristiti sarkazam, vjerojatno ti nikad nije palo na pamet da bi mogla biti autistična.

Ali što ako je tvoj autizam izgledao drugačije?

Što ako si cijeli život osjetila da si „drugačija“, ali nisi znala zašto?

Ako si poput mene, možda si se često osjećala kao vanzemaljac među vlastitim vršnjacima. Sjećam se izlazaka na kojima sam uvijek bila ona osoba koja je odgovorna za sve ostale i  povlači se u kut dok svi drugi skaču, smiju se, galame.

Nikada nisam shvaćala viceve koji su svima bili urnebesno smiješni – stajala bih sa strane, razmišljajući „ Što mi promiče? Zašto mi nije smiješno?”

Razgovori su često bili o stvarima koje me jednostavno nisu zanimale. Dok su svi pričali o najnovijim trendovima, izlascima ili nekom skandalu, ja sam htjela razgovarati o mitologiji, psihologiji, knjigama ili najnovijem dokumentarcu koji sam pogledala. To je uvijek rezultiralo podignutim obrvama ili suptilnim okretanjem očiju i komentarom “Zašto si uvijek tako ozbiljna?”

Nisam bila ozbiljna, samo sam bila – drugačija.

Autizam kod žena često ostaje neprepoznat jer se ne uklapa u klasične predodžbe. Umjesto vidljive socijalne nespretnosti, tu su perfekcionizam, anksioznost i stalni osjećaj „nepripadanja“. Umjesto očitih fiksacija, tu su duboka istraživanja tema poput psihologije, književnosti ili umjetnosti – što drugima ne izgleda „neuobičajeno“.

Ako si odrasla učeći kako se „pravilno ponašati“, vjerojatno si razvila izuzetne sposobnosti maskiranja – do te mjere da možda ni sama više ne znaš gdje maska završava, a gdje počinješ ti.

Mitovi o autizmu vs. stvarnost autističnih žena

Ako sumnjaš da si autistična i čitaš ovo, vjerojatno i jesi i istražuješ simptome i znakove mjesecima, ako ne i godinama. Znaš li da u prosjeku prođe dvije godine od prve sumnje na dijagnozu do potvrde dijagnoze?

Dijagnoza često dolazi tek u odrasloj dobi, kada maskiranje postane nepodnošljivo ili se pojave problemi poput kronične anksioznosti ili izgaranja. Za mnoge žene, dobiti dijagnozu znači konačno razumjeti sebe i prekinuti krug krivnje.

Kad se priča o autizmu, često se spominju ovi znakovi:

❌ Manjak empatije i emocija
❌ Neuobičajeni obrasci govora
❌ Nemaštovitost i doslovnost
❌ Fascinacija brojevima i datumima
❌ Nemogućnost održavanja kontakta očima
❌ Izrazita osjetljivost na promjene rutine

Iako neki od ovih znakova mogu biti prisutni kod nekih autista, stvarnost kod žena izgleda drugačije:

Ekstremna empatija, ali uz problem razlikovanja svojih i tuđih emocija
Perfektno uvježbani obrasci komunikacije, ali teškoće u spontanim razgovorima
Intenzivna maštovitost, ali nesnalaženje u socijalnim igrama
Strastvena istraživanja, ali tema koje ne izgledaju „autistično“ (npr. psihologija, umjetnost)
Kontakt očima može biti odglumljen, ali je iscrpljujuć
Rutine su ključne, ali možeš ih maskirati dok ne pregoriš

Autistična ponašanja koja su sasvim normalna (ali drugima čudna)

Ako si ikada slušala da si „tvrdoglava“, „čudna“ ili „previše osjetljiva“, možda si zapravo samo – autistična.

Evo što je zapravo potpuno normalno:

🔹 Upijanje informacija o omiljenoj temi do iscrpljenosti – ako te nešto zanima, nemaš granica. Spavanje? Tko još treba spavanje kad postoji još jedna knjiga ili podcast o toj temi?

🔹 Isključivanje iz okoline (monotropizam) – ako si fokusirana na nešto što voliš, svijet ne postoji. Možeš doslovno ne čuti da te netko zove.

🔹 Detaljno planiranje prije nove situacije – ako negdje ideš prvi put, želiš znati sve unaprijed. Drugima to izgleda kao „kontrol freak“ ponašanje, ali zapravo ti treba sigurnost.

🔹 Rigidnost u rasporedu – promjena planova u zadnji tren? Katastrofa.

🔹 Donošenje odluka traje duže nego drugima – jer moraš prikupiti sve moguće informacije prije nego što odlučiš.

🔹 Potreba za samoćom nakon druženja – iako voliš ljude, interakcije su iscrpljujuće. Treba ti puno vremena da se oporaviš.

🔹 Odgođena emocionalna obrada – tek nakon nekoliko dana shvatiš kako si se osjećala u nekoj situaciji. (I onda se pitaš zašto te sada pere tuga zbog nečega što se dogodilo prošli tjedan.)

🔹 Pravila bez objašnjenja ti ne znače ništa – ako ne vidiš logiku u nekom pravilu, nećeš ga slijediti „jer tako treba“.

🔹 Ne ulažeš energiju u stvari koje ti nemaju smisla – šminkanje, moda, small talk, trendovi? Ako nema svrhe, ne zanima te.

Kad žene prepoznaju autizam kod sebe?

Mnoge autistične žene do samospoznaje dolaze kroz burnout – nakon godina pokušavanja da „normalno funkcioniraju“.

Neke od najčešćih crvenih zastavica su:

Stalna potreba za tuđim mišljenjem, jer su naučene da ne vjeruju vlastitoj intuiciji
Strastveni interesi, ali u područjima koja nisu stereotipno „autistična“
Teškoće u prijateljstvima – lako se povežu, ali teško održavaju odnose
Izrazito bogat rječnik, ali izazovi u komunikaciji – znaju se izraziti u pisanom obliku, ali se zbune u razgovorima
Ne snalaze se u timskom radu – ili se povuku, ili naprave sav posao za cijeli tim
Nepovezani zdravstveni problemi – nesanica, probavne smetnje, hipermobilnost, loše držanje, prehrambeni poremećaji, depresija, anksioznost

Kako do dijagnoze?

Ako si se prepoznala u ovome, možda se pitaš što dalje.

Dijagnozu autizma može postaviti stručni tim koji uključuje psihijatra, neurologa i psihologa specijaliziranog za autizam kod odraslih. Proces uključuje razgovor o tvom djetinjstvu, sadašnjim izazovima i specifičnim ponašanjima.

⚠️ Ja ne radim dijagnostiku, ali mogu ti pomoći da bolje razumiješ sebe i pronađeš strategije koje će ti olakšati svakodnevni život.

Javi mi se za podršku ovdje. To što si dosad mogla (morala) sama, ne znači da i dalje trebaš.