Postoji ta mala panika, negdje između druge kave i pokušaja da posložiš svoj prepun raspored, koja ti šapne:

“A što ako sve krene po zlu? Što ako ostanem bez svih klijenata? Što ako završim… ispod mosta?”

Dragi moji ljudi s bujnim unutarnjim svjetovima i maštom, analitičkim mozgovima i blagom sklonošću katastrofiziranju – ovaj tekst je za vas.

Za početak, možemo priznati da „ispod mosta“ nije baš najrealniji scenarij. Većina nas ima toliko prenosivih punjača, jastuka, knjiga i emocionalne prtljage da bismo prije otvorili improvizirani kulturni centar pod mostom nego doslovno ostali bez ičega.

Ali svejedno, taj strah je stvaran. I nije glup.

To je strah koji dolazi iz iskustava kad si morala samoj sebi biti oslonac.

Kad nisi znala kome možeš vjerovati.

Kad je bilo “ili ja, ili nitko”.

I znala si da zbog izrazito narušene slike o sebi ne možeš vjerovati ni samoj sebi.

Povjerenje nije nešto što se klikne kao “Accept All Cookies”.

Zvuči lako kad ti netko kaže: “Ma samo vjeruj da će sve biti okej.”

I ti kažeš: “Jasno, evo odmah ću to naručiti s Temu-a. Brza dostava, molim.”

Ali stvarnost je takva da je gradnja povjerenja često spor proces, kao da pokušavaš slagati puzzle koje nisu iz iste kutije.

Posebno ako si osoba koja se više puta osjećala izdano, zanemareno, ili si jednostavno navikla voditi sve sama jer – tko će drugi?

Dobre vijesti (osim što definitivno nećeš završiti pod mostom):

Ono što možda zaboravljaš dok ti mozak smišlja katastrofične scenarije-

Imaš kapacitet preživjeti.

Ne samo preživjeti – već i procvjetati (znam, zvuči kao motivacijski poster s lavandom i vodopadom, ali istina je).

Ljudi koji te vole nisu zaboravili kako se dođe do tebe.

Ako ih (konačno) pustiš da ti pomognu, znaš gdje su.

U najgorim danima nisi ostala sasvim sama.

Netko ti je poslao poruku.

Netko ti je možda i rekao “Ej, ajde uspori danas.”

I možda najvažnije:

Ti si već toliko puta mislila da je “gotovo” – a ipak si tu.

Povjerenje u sebe je kao stari Wi-Fi – znaš da radi, ali ponekad samo trebaš resetirati modem.

To što ti se trenutno čini da ne znaš što radiš ne znači da nisi sposobna.

To samo znači da si umorna. Ili gladna. Ili da ti treba mačka na koljenima i da te netko podsjeti da si dragocjena osoba, čak i kad ne znaš kud ideš.

Vjerovati u sebe NE znači da si 100% sigurna da će sve ići po planu.

To samo znači povjerenje da znaš da ćeš – kako god bilo – pronaći put.

Ili novu stazu. Ili izgraditi skretanje. Možda i s muralom. I nekoliko biljaka.

Dakle, nećeš završiti ispod mosta.

A ako i dođeš u situaciju da se s kutijama uputiš prema najbližem mostu– provjeri zaboravljaš li da postoji bar jedna osoba koja ti je spremna ponuditi svoj kauč dok se ne postaviš na noge. I dozvoli joj da te podrži.

Jer nisi sama. I znaš više nego što misliš.

Samo duboko udahni.

I podsjeti se – vjerovati nije naivno. To znači biti hrabra.

A ti to jesi.