Ivana je uvijek bila ona koja “može sve”. Radila je prekovremeno, preuzimala dodatne zadatke i stalno bila dostupna svima. Kad su se pojavili prvi znakovi umora, rekla si je: „To je samo loš tjedan“.

Kada se počela buditi umornija nego što je legla, mislila je: „Treba mi samo bolja organizacija“. Mjesecima kasnije, tijelo je odlučilo umjesto nje: glavobolje, nesanica i potpuni gubitak motivacije.

Tek tada je priznala da nešto nije u redu – ali izlazak iz burnouta bio je dug i zahtjevan proces.

Što je burnout i zašto ga ne možeš riješiti samo odmorom?

Burnout nije samo prolazni umor ili malo više stresa. To je kronično iscrpljivanje koje nastaje postupno i može ozbiljno utjecati na tvoje fizičko i mentalno zdravlje. Često pogađa ljude koji su strastveni, odgovorni i skloni perfekcionizmu – ironično, upravo one koji misle da im se burnout ne može dogoditi.

Ako si neurodivergentna osoba (ADHD, autizam, visokosenzitivna), tvoja šansa za burnout je veća jer:

• Trošiš više energije na maskiranje i prilagodbu, nastojeći se uklopiti u neurotipične standarde produktivnosti.
• Osciliraš između hiperfokusa i totalne iscrpljenosti, radeći prekovremeno dok ne pregoriš.
• Teže prepoznaješ kada treba stati, jer si navikla funkcionirati u stanju konstantnog pritiska.

Kako se burnout kod neurodivergentnih osoba razlikuje od onog kod neurotipičnih?

Neurotipične osobe često doživljavaju burnout kroz klasične znakove poput iscrpljenosti, cinizma i smanjenja učinkovitosti. No, kod neurodivergentnih osoba simptomi mogu izgledati drugačije:

• Maskiranje umora i iscrpljenosti – možeš izgledati „funkcionalno“ izvana, dok se iznutra raspadaš.
• Hiperfokus na posao ili obaveze – umjesto da postaneš manje produktivna, možeš upasti u zamku još intenzivnijeg rada.
• Povećana osjetljivost na podražaje – zvukovi, svjetla i socijalna interakcija postaju nepodnošljivi.
• Iznenadni pad u shutdown ili meltdowns – nakon što tijelo više ne može održavati preopterećenje, dolazi do totalnog kraha.
• Neprimijećeni burnout – zbog povijesnog navikavanja na konstantni stres, mnogi neurodivergentni ljudi ne prepoznaju da su već dugo u burnoutu.

12 faza burnouta – prepoznaj znakove na vrijeme

1. Pretjerana potreba za dokazivanjem

Radiš više i jače kako bi pokazala da si sposobna i vrijedna.

2. Pojačana angažiranost

Preuzimaš dodatne zadatke i odgovornosti, ignorirajući vlastite granice.

3. Zanemarivanje vlastitih potreba

San, prehrana i opuštanje postaju nebitni u usporedbi s radnim obavezama.

4. Potiskivanje problema

Ignoriraš znakove umora i stresa jer misliš da će proći sami od sebe.

5. Promjena vrijednosti

Aktivnosti koje su ti nekad bile važne (hobiji, odnosi) sada su u drugom planu.

6. Poricanje problema

Osjećaš da te drugi ne razumiju i frustrira te situacija.

7. Povlačenje iz društva

Izbjegavaš ljude jer ti sve postaje previše iscrpljujuće.

8. Promjene u ponašanju

Reagiraš burno na sitnice, tvoj prag tolerancije je smanjen.

9. Depersonalizacija

Osjećaš se odvojeno od sebe i sve ti postaje mehaničko.

10. Osjećaj praznine i anksioznosti

Tražiš brza rješenja (prejedanje, bingeanje serija), ali ništa ne pomaže dugoročno.

11. Osjećaj bespomoćnosti

Iscrpljena si, nemaš motivacije i ne vidiš izlaz.

12. Kolaps – fizički ili mentalni

Tvoje tijelo se pobunilo: glavobolje, nesanica, oslabljen imunitet.

Burnout ne nestaje nakon jednog odmora. To nije samo umor, nego sustavno sagorijevanje koje se ne rješava kratkim predahom i ne događa se samo snagom volje.

U svijetu koji slavi preopterećenost i “još samo ovaj zadatak”, teško je stati. Još je teže prestati se osjećati krivom jer nisi produktivna kao prije. Ali istina je – oporavak zahtijeva promjenu tempa, ne samo pauzu.

Ako ti je poznata ova priča, nisi sama. I ne, nisi lijena. Nisi nesposobna. Nisi “izgubila sebe”. Možda si samo iscrpljena do točke u kojoj je normalno postalo nedostižno.

Postoji izlaz – ali počinje tek kad prestaneš sama sebi govoriti da “nije tako strašno”.

Kako se oporaviti od burnouta?

Odmor je važan, ali nije dovoljan. Ključni koraci oporavka uključuju:

1. Smanji unos informacija

Isključi notifikacije, ograniči izloženost društvenim mrežama i stimulaciji.

2. Uvedi mikro-pauze

Kratki trenuci odmora tijekom dana (istezanje, gledanje kroz prozor) mogu značajno pomoći.

3. Pronađi dopamin koji ne iscrpljuje

Umjesto doomscrollanja, fokusiraj se na senzorne aktivnosti poput slušanja umirujuće glazbe ili crtanja.

4. Postavi jasne granice

Definiraj minimalne obaveze i ne dodaji dodatne zadatke.

5. Potraži podršku

Razgovaraj s nekim tko razumije (terapeut, mentor, prijatelj koji je prošao isto).

6. Regulacija energije umjesto forsiranja odmora

Ne moraš ležati danima da bi se oporavila. Fokusiraj se na aktivnosti koje ti vraćaju snagu – šetnje, kreativni rad, senzorno ugodni rituali.

7. Dopuštenje da se stvari rade sporije

U hustle kulturi sporost je tabu, ali dugoročni oporavak dolazi kada prihvatiš novi tempo života.

Zaključak

Burnout nije znak slabosti, već signal da nešto treba promijeniti. Ako si se prepoznala u ovim fazama, vrijeme je za reset.

Kao psihoterapeut i coach podržavam te u oporavku i prevenciji upadanja u ciklus burnouta. Javi mi se za podršku ovdje.