Zašto je Inside out 2 savršen prikaz anksioznosti i psihoterapije?

Već me duuugo neki crtić nije ovako raspametio da sam cijelo vrijeme vodila bilješke i da su me svrbili prsti da natipkam ovaj tekst.

Ovaj tekst je prepun spoilera tako da ako želiš pogledati ovaj predivni crtić imaš 3 opcije :

  1. pročitati ovaj tekst i pogledati crtić s ovom perspektivom
  2. staviti post u ‘favorite’ u pregledniku i vratiti mu se nakon što pogledaš crtić
  3. pročitati ovaj tekst i ne pogledati crtić

Pa krenimo ! 🙂

Glavni lik Riley djevojčica je koja upravo ulazi u pubertet što unosi mnoge promjene u unutarnjem svijetu naše junakinje.

Fokus njenog svijeta je prijateljstvo i hokej oko kojeg gradi sliku o sebi kroz korijensko uvjerenje “Ja sam dobra osoba”, što većina djece imaju ukoliko odrastaju s emocionalno zrelim i dostupnim roditeljima.

Ostala uvjerenja izrastaju kao korijenje iz sjećanja koja Radost polaže u Rileyinu svijest i tvore stablo Identiteta što je predivno metaforom prikazano u crtiću.

Međutim, grešku koju je Radost dobronamjerno radila je da je sjećanja koja nisu bila u skladu s uvjerenjem “Ja sam dobra osoba” slala u Podsvjesni Um. (A znaš već da postisnuto jače još više kasnije iskače).

Kako je to povezano s traumom i napadima panike, objasnit ću u nastavku.

Kao wrecking ball (doslovno xD) Promjene ulaze, rasturaju sve postojeće i najavljuju dolazak novih emocija.

U prethodnom nastavku, upoznali smo kako osnovne emocije (Radost, Strah, Ljutnja, Gađenje,Tuga) upravljaju s Riley i stvaraju njen unutarnji svijet.

S dolaskom neurednog puberteta dolaze nove emocije: Anksioznost, Sram, Zavist (uspoređivanje) i Dosada (meh).

Zanimljivo je vidjeti kako se nove emocije brzo pokušaju povezati s komplementarnim osnovnim emocijama:

* Anksioznost + Radost + Strah

* Gađenje + Zavist

* Tuga + Sram

Dosada se otpočetka izdvaja od ostalih i scrolla po mobitelu ( poznato?).

Zašto su Anksioznost, Strah i Radost komplementarne emocije?

Radost koristi prisutnost i maštu kako bi kreirala pozitvne scenarije.

Anksioznost koristi budućnost i maštu kako bi kreirala zaštitu od svega što može poći po krivu.

Strah koristi prošlost i sjećanja kako bi nas sačuvao od poznatog lošeg i nepoznatog.

Gađenje + Zavist

Gađenje uočava da je nešto različito, novo, nepoznato potencijalno ugrožavajuće i automatski nas brani od toga.

Zavist to različito, novo i nepoznato vidi kao bolje i želi to za sebe.

Tuga + Sram

Tuga je emocija koju osjećamo kad se osjećamo odvojeni od onog ili onih koji su nam važni i osjećamo neku vrstu gubitka.

Sram je emocija koju osjećamo kad se osjećamo odvojeni kao biće zbog onog što jesmo i kakvi jesmo i ponašamo se (ne pripadamo).

Anksioznost čim dođe počinje se nametati i davati ideje za “Novu Riley”, izgurujući Radost u pozadinu.

To uspijeva jer Riley, vođena Radošću, radi socijalne “greške” čime se ne uspijeva na prvu dopasti novoj popularnoj curi.

Vrlo slikovito prikazano u crtiću, u jednom trenutku nove emocije potisnu bazične emocije i potpuno preuzmu kontrolu nad Rileyinim ponašanjem.

Anksioznost počne ugrađivati nova, nepodržavajuća uvjerenja i graditi novo, nestabilno i devijantno korijensko uvjerenje – NISI DOVOLJNO DOBRA.

Kako joj je to uspjelo nakon 13 godina građenja slike o sebi kao “dobre osobe”?

Anksioznost nasilno počupa dosadašnji Identitet i pošalje ga daleko u Podsvjesni Um.

To je razlog zašto kao people pleaser, odsjećena od svojeg istinskog, korijenskog JA, kao i doživljaja osnovnih emocija, stalno trebaš potvrdu i odobravanje izvana.

Također, događa se i toksični filter mišljenja gdje se nova uvjerenja ugrađuju kroz uvjetovanje.

Primjerice, “Ako ne upadnem u tim, zauvijek ću ostati sama.”

“Ako mu se ne svidim, nitko neće htjeti biti sa mnom kakva jesam.””Ako pogriješim, nikad to neću moći ispraviti.”

“Ako to ne napravim, svi će mi zamjeriti.”

Anksioznost, Zavist, Sram i Dosada tim su emocija kojima je glavni zadatak – svidjeti se drugima i uklopiti, što je u korijenu identiteta people pleasera.

Anksioznost kaže :

“Nije važno što jesi, nego što TREBAŠ/ MOŽEŠ postati!”

“Postani NAJBOLJA verzija sebe!”

“Otkrij svoj PUNI POTENCIJAL!”

…. Poznato od nekud?

RAD NA SEBI postao je šifra za normaliziranje ovih emocija kao dio našeg unutarnjeg upravljačkog centra jer se na taj način – zarađuje.

Ideja tog pokreta je da se takva kakva jesi izdvajaš i ne pripadaš i da moraš postati nekakva da bi se uklopila i pripadala.

Ustajati u 5.

Vježbati yogu svako jutro.

Okružiti se samo “pozitivnim” ljudima i biti na “visokim” vibracijama.

Trenirati, imati savršeno posloženu prehranu i navike.

Ostvarivati odlične rezultate na poslu.

Imati odličan partnerski odnos i prijateljstva.

Savršeno uredan životni prostor po feng shui.

….

Ali što fali tim navikama?

Ali što svi ne bi trebali težiti tome?

….

Ne ako put do toga nije vođen Radošću.

Ako do toga ideš iz osjećaja da “nisi dovoljno dobra” i da tek kad budeš takva i takva da si ok … Te navike će biti održive onoliko dugo koliko dobivaš pohvale i bravo izvana.

Ako uživaš i zabavljaš se u procesu, završni rezultat neće biti isključivi fokus.

ŽELJET ćeš i veselit ćeš se buđenju i 5 jer uživaš u mirnom fokusiranom jutru dok svi spavaju.

ŽELJET ćeš i veselit ćeš se yogi jer te raduje osjećati svoje tijelo u pokretu.

ŽELJET ćeš i veselit ćeš se pospremanju jer te umiruje prostor s manje stvari.

Osjetiš razliku?

Zato osobno radije govorim “ponovno otkrivanje sebe”, “povratak sebi” i put toga je – suočiti se i izvuči ono što je potisnuto.

TO je suština psihoterapijskog rada.

Nadogradnja s mjesta poznavanja sebe, svojih uvjerenja i vrijednosti, kao i vođenje onim što nas

raduje i ima smisla za nas –

TO je suština coachinga.

Nego, vratimo se analizi crtića.

Nimalo slučajno prva emocija koja uspijeva pobjeći i vratiti se u kontrolni centar je – Tuga, koja se brzo poveže sa Sramom koji ju skriva od Anksioznosti i Zavisti.

Tuga je ovdje zapravo primjer Ranjivosti i koliko mijenja naš unutarnji i vanjski svijet, ne unatoč, već uz bok Sramu.

Ostale emocije vođene Srećom traže put do Podsvjesnog Uma gdje se nalaze potisnuta sjećanja i Ja.

Na putu dolaze u Maštograd koji je Anksioznost iskoristila za projekcije negativnih scenarija – overthinking.

Sreća uspijeva zaustaviti Anksioznost zamišljanjem pozitivnih ishoda uz pomoć te iste mašte, što je vrlo snažna poruka koliko je naš um moćan i prilagodljiv.

Na kraju, kada uspiju sa potisnutim Ja i svim potisnutim sjećanjima vratiti se u kontrolni centar, događa se nešto neočekivano.

Počinje se graditi novo Ja stablo, međutim, ono nema fiksni oblik- već PROMJENJIV i HOLISTIČKI.

“Ja sam sebična, ali i velikodušna”

“Ja sam lijena, ali i odlučna i vrijedna”

“Ja sam nervozna, ali i znam biti smirena”

Oba prethodna stabla bila su RIGIDNA i ISKLJUČIVA.

I događa se još jedna značajna promjena.

Emocije više ne mogu birati kada žele upravljati.

One su POZVANE od strane Riley.

To je metafora razvijene samoregulacije. To me dovodi do finala crtića i scene nakon napada panike koji sam najavila na početku.

Kada Anksioznost pokušava sve kontrolirati, upadne u vrtlog, a zapravo je potpuno zaglavljena na mjestu.

Sreća dolazi do Anksioznosti i kaže joj sljedeće (cmizdrila sam na ovom dijelu, naravno):

“Ti ne biraš tko Riley jest. Moraš ju pustiti.”

Nakon toga Riley ponovno staje na led, i kliže iz čiste radosti.


Ne određuju nas emocije, niti sjećanja.

Određuju nas ZNAČENJA koja im pridajemo.

A ona su promjenjiva – ako se usudiš pogledati u njih.

Hvala ti što si izdvojila vrijeme za pročitati ovo do kraja. <3

Sada, da to ne ostane samo na pročitanom, pozivam te na primjenu kroz sljedećih par pitanja.

1) Koja emocija upravlja tvojim upravljačkim centrom?

2) Koju si potisnula duboko u podsvijest?

3) Popiši uvjerenja koja su “trulo” korijenje i ne grade JA koje te podržava?

Više vježbica za rad na emocijama i samoregulaciji možeš očekivati u cijelom modulu online programa koji kreće u rujnu. Stay tuned 😉


Želiš li bolje razumijeti i prigrliti svoje emocije i prevladati anksioznost, javi mi se za psihoterapijski rad ovdje

Aktualni članci