Znakovi i simptomi ADHD-a kod odraslih često promiču stručnjacima i prepoznaju se tek nakon dugo godina lutanja i pogrešnih dijagnoza.
Posljednjih godina sve se više govori o ADHD-u, neurorazvojnom poremećaju pažnje, impulzivnosti i hiperaktivnosti.
60% osoba kojima je ADHD dijagnosticiran u djetinjstvu, simptomi se nastavljaju i u odrasloj dobi.
Odrasle s ADHD-om najčešće se prepozna zbog izazova u nošenju s obavezama i zahtjevima svakodnevnog života koji zahtjevaju planiranje, upravljanje vremenom, postavljanje ciljeva, organizaciju i rješavanje problema, što je posljedica narušenih izvršnih funkcija o kojima možeš više pročitati ovdje.
3 glavna izazova odraslih osoba sa netretiranim ADHD-om su : narušena samoregulacija emocija, pitanje osobnih granica i granica u odnosima te preuzimanje osobne odgovornosti.
Kao posljedica toga, ovo su najčešći simptomi :
Manjak osobnih granica (people pleasing), nepoznavanje i slabo procesiranje vlastitih emocija, preuzimanje tuđih uvjerenja, stalni doživljaj preplavljenosti, glasan unutarnji negativni kritičar, iskrivljena slika tijela, strah od napuštanja, pretjerano analiziranje, slabije vještine asertivnosti i primjena socijalnih vještina, senzorna preosjetljivost te pretjerano i prerano izlaganje svoje intime.
Maskiranje i komorbiditeti
Kao posljedice neprepoznatog i netretiranog ADHD-a kroz djetinjstvo, adolescenciju i odraslu dob mogu se javiti se komorbiditeti koji maskiraju prepoznavanje ADHD-a.
Maskiranju je posebno sklona ženska populacija i osobe s predominantno nepažljivim ADHD-om.
Također, nekad postoje preklapanja ADHD-a i simptoma traume, o čemu više možeš pročitati ovdje.
Zbog svega ovog, često se maskiraju simptomi drugim problemima mentalnog zdravlja kroz : perfekcionizam, radoholičarstvo, neobjašnjive ispade bijesa, izazove u partnerskim odnosima, anksioznost, depresiju, burnout, ovisnost,…
Najčešće izjave odraslih s ADHD-om po kojima ih se može prepoznati:
„Cijeli se život osjećam drukčiji”
„Ne razumijem svoje emocije”
„Osjećam se preplavljeno”
„Teško ostvarujem odnose s drugima”
„Nikako da zadržim posao”
„Ne mogu se kontrolirati”
„Ne mogu zadržati fokus na poslu”
„Predugo trpim”
Ovo su neki od znakova ADHD-a u odrasloj dobi koji ljudima često promaknu:
1. Prokrastinacija
Često se propusti prepoznati jer se odlaganje zadataka pripisuje lijenosti i nedostatku motivacije ili zainteresiranosti.
Odrasli s ADHD-om teško održavaju dovoljne količine dopamina tijekom rutinskih zadataka koji im nisu toliko zanimljivi te ih nastoje izbjeći jer im nisu dovoljno nagrađujući dopaminom.
2. Hiperfokus
Hiperfokus je stanje udubljenosti u neki zadatak tako da osoba postaje nesvjesna vremena, prostora, drugih ljudi i zadataka. Pogrešno je uvjerenje da se hiperfokus može namjerno izazvati pa ljude zbunjuje kako osobe s ADHD-om u stvarima koje ih zanimaju mogu biti fokusiranije od neurotipičnih osoba kao i natprosječno uspješni, a u nekim zadacima potpuno nezainteresirani i neusmjereni.
Zašto se zaglavi u hiperfokusu? Što ste više zadubljeni u zadatak, to je veći porast dopamina.
U svom najgorem obliku izgleda kao nemogućnost prijelaza na novi zadatak ili propuštanje zadataka jer se ne može prekinuti aktivnost dok se ne završi.
3. Impulzivnost
Impulzivnost kod odraslih s ADHD-om odnosi se na ishitreno djelovanje i donošenje odluka.
Poremećaj u bazalnim ganglijima, skupu struktura u mozgu koje obrađuju način na koji procjenjujemo emocije, motivacije, ciljeve i rizike te pomažu u učenju i stvaranju navika, kao i planiranja i izvršavanja zadataka, korijen su impulzivnosti.
Neki od primjera su prekidanje drugih tijekom razgovora, društveno neprikladni komentari, ishitrene financijske odluke (impulzivna kupnja, odgađanje plaćanja računa ili gubljenje poimanja o njihovom dospijeću, planiranje štednje).
4. Narušeno upravljanje vremenom
Zbog narušenih izvršnih funkcija osobama s ADHD-om teško je pratiti vrijeme ili znati koliko će im vremena trebati za obavljanje neke aktivnosti.
Iz tog razloga odgađaju zadatke, kasne, ignoriraju obveze koje su im dosadne i lako izgube fokus.
5. Hipersenzibilnost i loša emocionalna samoregulacija
Od zabrinutosti i razdražljivosti, preko sretnih i pristupačnih sve do ljutitih i agresivnih emocija, osobe s ADHD-om često doživljavaju emocionalnu disregulaciju i preplavljenost.
Lako im postane dosadno te imaju tendenciju traženja uzbuđenja u prolaznim hirovima.
Kako se to odražava na partnerske odnose, doznaj ovdje.
Teško se nose s frustracijom, učestale su nagle promjene raspoloženja, a netretirane emocionalne blokade kompliciraju im osobne i profesionalne odnose.
6. Poremećaji prehrane
Učestali izazovi su emocionalno prejedanje, potpuno zaboravljanje hrane te grickanje iz dosade.
Manjak dopamina te aktivnost limbičkog sustava povećava vjerojatnost posezanja za brzom hranom kako bi se zadovoljili moždani centri za nagrađivanje i dali mu stimulaciju potrebnu da se usredotoči.
O emocionalnom prejedanju i trikovima za prevladavanje pročitaj ovdje.
7. Problemi sa spavanjem
Poremećaji spavanja posljedica su oslabljene aktivnosti u retikularnom aktivirajućem sustavu (RAS) tj. mreži živčanih putova u moždanom deblu ključnih u reguliranju uzbuđenja i prijelaza između spavanja i budnosti.
Disregulacija RAS-a otežava razlikovanje između važnih senzornih informacija i onoga što je samo pozadinski šum ili buka.
Učestali su i biološki poremećaji u svom cirkadijalnom ritmu.
Poremećaj odgođene faze spavanja odnosi se na fenomen gdje san uporno kasni za dva ili više sati nakon onog što se smatra standardnim vremenom spavanja.
Odgođeni početak proizvodnje melatonina (hormon sna) koji se aktivira noću također doprinosi poremećajima spavanja.
Više o savjetima kako se podržati ako prepoznaješ ovaj simptom doznaj ovdje.
8. Sporo donošenje odluka
Sporost u odlučivanju nije nužno znak neodlučnosti, već sporije senzorne obrade informacija.
Previše se usmjerimo na cijelu sliku te otežano raščlanjujemo zadatke na manje korake.
Nerijetko se zaglavi u pretjeranoj analizi, na jednoj ideji i/li se važu sve opcije za donošenje odluke.
9. Psihomotorni nemir
Nemirne ruke, noge i stopala, cupkanje, crtkaranje, igranje s kosom i predmetima, griženje noktiju, kao i čačkanje po koži, samo su neki od suptilnih znakova nemira koji se nerijetko pripisuju drugim faktorima, kao što su stres ili nestrpljivost.
Česta je potreba za učestalim promjenama aktivnosti, promjene položaja sjedenja ili pak kretanja u toku razgovora.
Potreba da se nastave kretati i raditi stvari dovodi do frustracije ako je ne mogu ispuniti odmah što rezultira nemirom, frustracijom i anksioznošću.
10. Dominiranje u razgovoru
Odrasli s ADHD-om imaju problema s praćenjem razgovora uslijed slabe kontrole pažnje i zadržavanja informacija zbog suženog opsega radne memorije.
To se primijeti kroz često upadanje u riječ, nagle promjene teme razgovora, zaboravljanja onog što je sugovornik maločas rekao te čestim pitanjem da se ponovi rečeno.
Često zaboravljaju jesu li neku priču već ispričali pa su skloni iznova ponavljati iste priče više puta.
11. Zaboravnost
Svi ponekad zaboravljamo, međutim kod odraslih s ADHD-om to je nerijetko svakodnevnica.
Od toga da ne znaju gdje su ostavili ključeve ili novčanik do toga da se ne mogu sjetiti datuma rođendana ili brojeva mobitela.
Kada zbog zaboravljivosti slabije funkcioniraju te im ona utječe na odnose ili posao, potrebno je liječenje.
ADHD je neurorazličitost koja se teško prepoznaje u odrasloj dobi i stručnjaci su ju manje skloni pretpostaviti kao dijagnozu iz više razloga.
Prvo, postoji fenomen „filtar razmišljanja“. Primjerice, psiholog koji se bavi anksioznošću bit će sklon sve simptome opisati kroz anksioznost. Psihijatar koji se bavi poremećajima ličnosti bit će skloniji pomisliti da je riječ o simptomima nekih od njih.
Drugo, svijest o ADHD-u toliko je naglo „eksplodirala“ da su stručnjaci manje skloni postaviti dijagnozu jer misle da je to neki trend ili nešto „popularno“, kao i sumnja u „preuveličavanje“ i „google/ Tik Tok samodijagnoze“.
Treće, veliki dio psihologa i psihijatara je nije u dovoljnoj mjeri upućen u teškoće mentalnog zdravlja neurorazličitih osoba kao što su to edukacijski rehabilitatori i logopedi (fun fact: jesi li znao/la da sam bazično mag.logopedije?).
Četvrto, postoje mnogi komorbiditeti tj.preklapanja ostalih teškoća mentalnog zdravlja koje prikrivaju ADHD (cPTSD, anksioznost, depresija, i dr.).
Koraci do dijagnoze ADHD-a :
1. Test samoprocjene ADHD-a
Klikom ovdje preuzmi besplatni test za samoprocjenu. U opisu testa piše kako tumačiti rezultate te postoji li opravdana sumnja na ADHD. (klik na test za samoprocjenu)
2. Psihološko testiranje
T.O.V.A test jedan je od testova kojim se procjenjuje prisutnost ADHD-a. Test najčešće provodi psiholog. Preporučam ti raspitati se za procjenu kod stručnjaka koji ima iskustva u radu s odraslim neurorazličitim osobama, posebice u radu s ADHD-om. Osobno NE provodim dijagnostiku.
3. Potvrda dijagnoze procjenom psihijatra
Sa procjenom psihologa sljedeći korak je potvrda dijagnoze kod psihijatra koji po potrebi pripisuje lijekove. Također preporučam da to bude psihijatar koji je upoznat s ADHD-om kod odraslih.
Što nakon dijagnoze?
Često samo saznanje da sve što proživljavaš ima ime i upoznavanje s obilježjima ADHD-a donosi ogroman osjećaj olakšanja. Međutim, nije dovoljno da samo znaš da imaš ADHD, čeka te ostatak života s njim. Ne može se izliječiti, to je neurorazličitost.
Tretman uključuje lijekove, psihoterapiju i coaching.
Pristup je multidisciplinaran i uključuje liječnika opće prakse, psihijatra, psihologa, te po potrebi edukacijskog rehabilitatora i logopeda.
Postoji 5 vrsta lijekova licenciranih za ADHD: metilfenidat, deksamfetamin, lizdeksamfetamin, atomoksetin, gvanfacin.
Lijekovi NE liječe ADHD jer nije bolest, već različit način funkcioniranja mozga.
Svrha lijekova je ublažavanje simptoma te podrška psihoterapijskom radu u boljoj koncentraciji, smanjivanju impulzivnosti, stvaranju osjećaja smirenosti te olakšavanje učenja i stjecanja novih vještina.
Psihoterapija
Psihoterapija ti pomaže u ovladavanju svojom impulzivnošću, emocijama, pretjeranim analiziranjem. Također, podrška je u izgradnji samopoštovanja, samopouzdanja i zdravih životnih navika te odnosa sa sobom i drugima. Bavimo se traumama iz djetinjstva, ograničavajućim obrascima mišljenja i ponašanja.
Nudim uslugu online psihoterapijskog rada s ADHD-om kod odraslih.
Zakaži svoj termin ovdje.
Coaching
Coaching ti pomaže u razvijanju strategija za upravljanje dnevnim zadacima, formiranjem zdravih navika i stvaranjem osjećaja strukture i rutine, poboljšanje radnog učinka, izgradnju uspješnih radnih odnosa i napredovanje u karijeri.
Trenutno ti nudim usluge psihoterapijskog rada te je plan mog daljnjeg profesionalnog rasta i razvoja upis coaching edukacije (2024.).
Ako si stručnjak i želiš naučiti više o (psiho)terapijskom radu s odraslim osobama s ADHD-om, u prodaji je snimka webinara „Terapijske tehnike u radu s ADHD-om“ po cijeni od 30 eura.
Kontaktiraj me ovdje.
Utisci sudionika webinara:
„Istinski kvalitetna predavačica, vrlo jasno i razumljivo iznesen sadržaj. Predavanjem sam dobila puno informacija. Definitivno sam stekla bolji uvid u funkcioniranje osoba s ADHD-om što mi je i bilo bitno.“
„U suštini, sve super. Lijepo je bilo čuti neke informacije koje su mi već potvrdile neke misli i saznanja, ali i dali uvid u to koliko su neka životna iskustva tj način na koji cijeli život doživljavam svijet oko sebe i kako mi misli vrte, kako se ponašam…da sve to ima smisla tako reć. Ima poveznicu i objašnjenje. Lea je to super i prezentirala, s obzirom da sam osoba koja sumnja na adhd teško mi je inače držati fokus na bilo kakvim predavanjima na duže vrijeme, ali super je to odradila i prezentacija je bila taman dovoljno vizualno stimulirajuća da me drži prisutnom(od boja, kompozicije itd),tako da sam jako zadovoljna.“
