Perfekcionizam (lat. perficere = dovršiti) opisan je kao ”tiranija moranja” tj. nastojanje osobe da se uklopi u idealiziranu sliku o sebi.
Prednosti su visoki standardi, želja za ostvarivanjem vlastitih potencijala, savjesnost, produktivnost i pouzdanost uz zdravu dozu samokritičnosti.
Kako on nastaje?
Najčešće nastaje u ranoj dobi u obitelji jednog ili oba visoko zahtjevnih roditelja pefrekcionista.
Roditelji koji imaju nerealna i visoka očekivanja stvaraju pritisak s kojim se djeca različito nose.
Neka će djeca popustiti pritiscima, razviti tjeskobu i želju da udovolje pretjerano zahtjevnim i emocionalno hladnim roditeljima.
Roditelji traže puno, ali ne daju ništa…što je djetetu potrebno.
Nameću vlastite standarde ne vodeći računa o djetetovim potrebama i skloni su psihološkoj kontroli.
Tako nastaju nezdravi perfekcionisti (people pleaseri).
Perfekcionizam je nastao kao dobar način PREŽIVLJAVANJA u vrlo zahtjevnoj okolini. Biti savršen je značilo ne biti NEVIDLJIV. Pripadati.
Rigidnost je pomogla zadržati privid kontrole, stabilnost stavova, osobnosti i ponašanja. Međutim, u odrasloj dobi nas ukopa u mjestu, sa imposter sindromom, otežava prilagodbu i prihvaćanje okolnosti koje su izvan naše kontrole. To je zato što ti je motivacija izvanjska (nagrada), a nagrada (odmor, ljubav prema sebi, pohvala) nikad ne stiže.
Tada se uspjehu ne raduješ – jer si ga nikad dopustiš osjetiti.
Ako se ne raduješ uspjehu, preostaje ti samo izbjeći neuspjeh, a tvoji standradi postaju tako nedostižni da jedini način kako se možeš obraniti je – prokrastinacija (kasniš s rokovima, odgađaš obaveze, ne spavaš dobro itd.).
Pretjeraš s očekivanjima i postaneš rob vlastitih previsokih rigidnih očekivanja. Ne samo prema sebi, nego i drugima.
Kada počneš očekivati od drugih da ulažu jednake količine truda i energije poput tebe u zadatke koji su tebi osobno važni. Tada ne tražiš pomoć kad ti je potrebna, skrivaš koliko ti je zapravo previše zadataka i obaveza da ne bi ispala slaba i nesposobna. Osjećaš ljutnju jer bi se ta osoba sama trebala ponuditi da ti pomogne, a ne kažeš joj koliko ti je to važno, nego čekaš da sama zaključi iz tvojih napora..
Ako je savršenstvo tvoj imperativ, možeš početi s time da naučiš savršeno – prihvaćati. Sebe, druge i okolnosti. Baš takve kakve jesu.
Nesavršene.
To što sve možeš sama, ne znači da i TREBAŠ. Tražiti pomoć je znak SNAGE, a ne slabosti. Ne podrazumjevaj da ljudi znaju što ti treba, PITAJ.
U kojim situacijama ti sebe ganjaš na “moranje” i “trebanje”?
Kakve ti osjećaje izaziva otklon od “savršenog”?
Od kojih osjećaja pokušavaš pobjeći?
Kroz optimizam, fleksibilnost i otvorenost učim te naći radost i smisao u različitim životnim iskustvima, od kojih nisu sva ugodna, te ti pomažem omekšati tvoj perfekcionizam.
Svoj terapijski sat dogovori ovdje.