Humor pomaže u izgradnji međuljudskih veza, povećavaju osjećaj povezanosti i pomaže u oslobađanju napetosti, stresa i ljutnje. Osobe koje imaju vedar pristup životu i unose radost i šaljivost nerijetko su omiljene osobe u društvu. Partnere i prijatelje često biramo prema kompatibilnom smislu za humor te se pokazalo da je to ključna stavka skladnih odnosa.
Mit je da autistične osobe nisu duhovite ili da nemaju smisao za humor. Mnogo je poznatih komičara koji su i sami neurodivergentni (usuđujem se reći svi koji su smiješni našoj neurodivergentnoj zajednici kao što su Robin Williams, Jim Carrey, Ricky Gervais, Amy Wong, …).
Autistični često imaju smisao za humor koji se smatra nasumičnim ili čak neprikladnim u usporedbi s njihovim neurotipičnim vršnjacima. Svoj humor izražavaju na različite načine i često ne “kuže” tuđe pokušaje humora.
Zbog utjecaja autizma na socijalne vještine, njima se neke stvari možda neće činiti smiješnima kao što su drugim ljudima. Zbog krutog i crno-bijelog razmišljanja možda neće moći razumjeti zadirkuje li ih netko ili misli ozbiljno. To može uzrokovati izolaciju, nelagodu i povrijeđenost od najranije dobi.
Sjećam se kad su me u osnovnoj školi učili da „vratim“ šale na osobni račun. Nikad ih nisam svladala jer ne znam odrediti granicu humora koji neće povrijediti osjećaje druge osobe i vrijeđanja. Čak kad bih i pokušala našaliti se na taj način, osjećala bih ogromnu nelagodu ne znajući je li fora bila pretjerana.
Još jedna stavka koja mi je bila ogroman izazov su kratke „pitalice“ vicevi koje sam teško upamćivala, a još teže znala prenijeti i prepričati.
Evo primjer nekih koje nisam razumjela:
„Dođi kasno, a ne rano.“ (deda koji je želio da dođem prije ponoći iz izlaska).
„Kad se Chuck Norris smije, svi se smiju.“ (Chuck Norris je opasan pa ga ne smijati se na njegov vic može naljutiti).
Skoro svi vicevi o plavušama npr. „Zašto je plavuša otvorila mlijeko u dućanu? Piše otvoriti ovdje.“ (jednostavno mi nisu toliko smiješni).
S druge strane, umirala sam od smijeha na crtiće, igre riječima, a kao starija i na seksualne šale te crni humor. Obožavam stand up komediju jer većinom približavaju svakodnevne izazove i besmislenost nekih ljudskih interakcija te mi je pomoglo da se lakše smijem sebi i šalim na svoj račun.
Predstavit ću ti koje vrste humora postoje i u kakvoj su vezi autizam i humor i kako prevladati izazove.
Četiri najčešća izazova autističnih osoba s humorom:
Postoje neke općenite razlike u načinima na koje osobe s autizmom koriste i tumače humor u usporedbi s neurotipičnim osobama.
Autisti se usredotočuju na detalje i ne “vide šumu umjesto drveća” – tj. skloni su ignorirati kontekst informacija, što otežava razumijevanje šala.
1. Smijeh kao društvena interakcija
Jedan od razloga zbog kojih se smatra da autističnim osobama nedostaje smisao za humor jest što se manje od neurotipičnih osoba smiju kao dio društvene interakcije. Veliki dio autista ne preferira se smijati samo radi društvene interakcije ako im nije iskreno smiješno. Primjer toga jest kad se cijelo društvo krene smijati ili cijela publika u kinu, a autistična osoba se ne pridruži smijehu ako ne smatra nešto iskreno smiješnim.
Budući da su oblici humora koje teško razumijem bili dominantni, često bih bila doživljena kao „uštogljena“, „pretjerano osjetljiva“, „stisnuta“, „dosadna“, „čudna“. Kao posljedica toga, smijala sam se i na šale koje nisam razumjela kao dio maskiranja.
2. Nasumično smijanje
Zanimljivo obilježje prisutno kod neurodivergentne populacije je i nasumični smijeh (odjednom primijetim nešto ili se sjetim usred ozbiljnog razgovora). To se može pretvoriti u pravi napadaj smijeha.
U mom slučaju sjećam se scene iz serije „The Nanny“ gdje CC kaže „Nikad nisam vidjela nešto tako ružno.“, a batler pred nju stavi pladanj za posluživanje u kojem može vidjeti svoj odraz i kaže : „Buga-buga-buga!“. Ta je scena rezultirala mojim nekontroliranim smijanjem narednih deset minuta. Svi su me gledali zbunjeno i čekali kad ću se smiriti.
Nekad mi neka nasumična scena iz prošlosti ili iz filma /serije padne napamet usred ozbiljnog razgovora i povrijedim sugovornika ako se ne uspijem suzdržati od smijeha, posebno kad objasnim što je bio uzrok smijeha, a druga osoba to ne shvati jednako smiješno.
3. Nervozni smijeh
Posebno neobična, ali uobičajena pojava kod neurodivergentne populacije je i nervozni smijeh koji se pojavljuje u vrlo neprikladnim situacijama (tipa kad netko padne i spotakne se ili na sprovodu).
Do toga dolazi zbog problema s emocionalnom samoregulacijom. Nervozni smijeh može biti sredstvo za reguliranje emocija kako bismo izbjegli da budemo preplavljeni anksioznošću. Neugodna je posljedica što se smijeh tim više povećava što je anksioznost veća.
4. Nerazumijevanje šala
Neki autistični ljudi shvaćaju i zbijaju “tradicionalnije” šale. Ali neki ljudi s autizmom
Autisti se mogu boriti s određenim vrstama humora jer stvari shvaćaju doslovno. Iako mogu shvatiti poantu smiješne anegdote ili nečega što je vizualno ili fizički smiješno, izazov su apstraktne vrste humora. Jednostavno ne smatraju popularne vrste ili strukture šala zabavnima te se puno više povezuju sa sada popularnim meme i gif načinom izražavanja humora zbog vizualnog procesiranja.
Vrste humora i veza s autizmom
Generalno se humor može podijeliti na dvije dimenzije – pozitivno i negativno usmjeren, pojednostavljeno onaj koji podiže samopouzdanje i raspoloženje i koji je usmjeren zezanju i čak ruganju na svoj ili tuđi račun.
Tipove humora stručnjaci su podijelili u deset kategorija.
1.Fizički humor ili slapstick
Ova vrsta humora uključuje fizičko izražavanje humora. Obuhvaća sve od smiješnih izraza lica, spoticanja, padanja ili raznih gegova. Primjer toga je pamtomima, Charlie Chaplin, Mr.Bean, A je to i crtići s kojima smo odrasli kao što je Tom & Jerry. Ekstremnija varijanta toga su i Jackass emisije.
2. Seksualni humor
Ovaj se tip humora oslanja na korištenje brojnih seksualnih referenci. Ovu vrstu humora obično ne vole svi i popularnija je među muškom populacijom, osobito onom mlađom. Primjer toga je situacija na plesu kad smo dobili uputu da „ga čvrsto primimo“ (misli se na partnera u držanju plesne figure).
3. Zbijanje šala na vlastiti račun
Ovo je tip humora koji su do savršenstva razvili stand-up komičari, koji često uzimaju sami sebe kao predmet vlastitih fora. Prisutna je kod neurodivergentne populacije te se može pogrešno shvatiti da banaliziramo svoje izazove ili da odjednom „svi imaju ADHD/ autizam“. Međutim, ovaj stil humora nerijetko je povezujući za našu zajednicu gdje se možemo poistovjetiti sa našim svakodnevnim izazovima na duhovit način.
4. Apsurdni humor
Ovaj tip humora poseže za elementima nadrealnog, nelogičnog, apsurdnog, pa čak i grotesknog. Riječ je o totalno bedastim šalama u kojima je fokus na nestvarnim, nemogućim ili nesuvislim situacijama. Zna biti jedan od omiljenih autističnoj populaciji jer je vrlo vizualan. Najbolji primjer ove vrste humora su Monty Pythonovci.
5. Sposobnost improvizacije
Kad spontano duhovito reagiraš čak i u najozbiljnijim situacijama, znači da dobro vladaš improvizacijskim tipom humora. Odnosi se na sposobnost da gotovo svaku situaciju možeš okrenuti na nešto duhovito i humoristično, što je odraz visoke inteligencije.
6. Sarkazam
Ova vrsta humora je najmanje shvaćena kod autistične populacije. Usko povezan s parodijom, obično poseže za ismijavanjem kako bi nasmijao drugu stranu, pri čemu ono što je rečeno često ima potpuno suprotno značenje od onoga što je rečeno. Oslanja se na ironiju i često se koristi s govorom tijela koji ne odgovara njegovom značenju. Ljudi skloni ovom tipu humora često su vrlo inteligentni i elokventni, no nerijetko i ne baš omiljeni u društvu. Primjer neurodivergentnog lika koji koristi ovaj stil humora je Chandler Bing iz Prijatelja.
Razlozi zašto se ovaj stil humora autistična populacija teško razumije su nerazumijevanje društvenih znakova i crno-bijelo mišljenje. Osobno je i meni trebalo vremena da svladam sarkazam. Danas ga volim kad je neverbalna komunikacija dovoljno naglašena da mogu prepoznati da je riječ o sarkazmu, a ne suhom humoru.
7. Igra riječima
Igra sa višestrukim značenjima nekih riječi ili kombinacija riječi primjer je ovog stila humora. Moj primjer je pas zvan Tyr kojeg sam prozvala „Tyrorist“ (terorist) jer je gnjavio ostale pse. Još neki od popularnih primjera je izvedenica „hangry“ (hungry + angry) čest kao šala neurodivergentne zajednice.
8. Crni humor
Ako si osoba sklona crnom humoru, znači da voliš morbidne šale i šale s nesretnim krajem. Često ga povezuju sa visokom inteligencijom i nerijetko je omiljen stil humora neurodivergentnih osoba, posebice osoba s obiteljskom traumom.
9. Suhi humor
Suhi humor često je vrlo doslovan. Skreće pozornost na svakodnevne situacije i njihove smiješne aspekte ističući očito. Reći nešto na činjenični način, što je svima već jasno, i iznijeti smiješno može imati puno smisla nekome tko razmišlja vrlo logično.
Ako ste osoba sklona suhom humoru, sposobni ste šaliti se i pritom ostati mrtvi ozbiljni. Nećete pokazivati emocije, a ono što imate za reći, reći ćete monotono i ozbiljno, potpuno ravnodušno, ostavljajući čak i dojam naivnosti.
Nekad se autistične osobe mogu shvatiti kao da se šale kada govore nešto ozbiljno. Reći nešto smiješno s ozbiljnim licem može biti zbunjujuće iz istog razloga iz kojeg može i sarkazam.
10. Satira
Satira je često prožeta sarkazmom i u stilu je doslovna, suhoparna i pomalo mračna. Primjer je par miševa pored mišolovke sa sirom gdje jedan od miševa kaže „Mogao bi razmisliti o promjeni prehrane.“. Ovaj slikovit i doslovan stil humora također može biti jedan od omiljenih osobama na spektru.
Kako poboljšati svoj smisao za humor s autizmom?
Prvi korak je razumijevanje različitih vrsta humora kognitivno tj. što je namjera i smiješno u različitim stilovima.
Budući da nerijetko naginjemo tzv. negativno usmjerenim stilovima humora, dobra je ideja ubaciti neki od pozitivno usmjerenih stilova. Pomozite im u njihovim odnosima da pronađu zajednički jezik u smiješnim životnim stvarima. Pomozite drugima koji su im bliski da razumiju, obratite pozornost na njihov humor i reagirajte u skladu s tim – čak i ako ne “shvaćaju”.
Dobro pravilo kada komunicirate s autističnom osobom jest da se vaš govor tijela i riječi podudaraju i objasniti značenje šale. Kao autistična osoba, značilo mi je iskomunicirati potrebu za jasnijim znakovima sarkazma kroz neverbalnu komunikaciju kao što je ton glasa ili prenaglašenu facijalnu ekspresiju. Moj brat ima koji ima Asperger ima strategiju kad nije siguran da na vrlo simpatičan način pita: „To je bio sarkazam, zar ne?“.
Iako ne ohrabrujem maskiranje kako bismo bili dopadljiviji i bolje se uklopili, konstantno isticanje ne uključivanjem u smijeh kao društvenu interakciju zbog nerazumijevanja šala i konteksta može dovesti u isključivanje i izolaciju. Mom bratu pomogle su sitcom serije s publikom uživo jer je polako ovladavao prepoznavanjem različitih vrsta humora zbog smijeha publike u pozadini šala.
Zaključno
Imaju li osobe s autizmom smisla za humor? Naravno – jednako kao i neurotipični ljudi.
Baš kao i u drugim područjima života, autistični imaju svoju novu, svježu i jedinstvenu perspektivu i način gledanja na svijet i svakako imaju mnogo za ponuditi na polju humora.
Isto tako zapamti, moguće je ne da nemaš dobar smisao za humor, nego da neke šale jednostavno nisu smiješne. 😊
Mireault, G. C., Crockenberg, S. C., Sparrow, J. E., Cousineau, K., Pettinato, C., & Woodard, K. (2015). Laughing matters: Infant humor in the context of parental affect. Journal of experimental child psychology, 136, 30–41. https://doi.org/10.1016/j.jecp.2015.03.012
