Ako imaš A(u)DHD, možda ćeš se često naći u situaciji da kažeš “da” kad zapravo misliš “ne”. Možda ni ne primjećuješ koliko ti se to događa dok se ne uhvatiš kako radiš prekovremeno, volontiraš na trećem projektu zaredom ili pristaješ na još jednu uslugu za prijatelja — dok tvoje vlastite obaveze stoje nedovršene.
Zašto je people pleasing toliko čest kod nas s A(u)DHD-om? Evo nekoliko razloga:
- Osjetljivost na odbijanje: Možda si posebno osjetljiva na mogućnost da nekoga razočaraš. Strah od konflikta ili neodobravanja može biti toliko jak da ćeš napraviti sve samo da to izbjegneš.
- Impulsivnost i brze odluke: Kažeš “da” bez razmišljanja jer u tom trenutku zvuči kao dobra ideja, a tek kasnije shvatiš posljedice.
- Potreba za potvrdom: Kad imaš osjećaj da nisi dovoljno dobra, prirodno je tražiti potvrdu od drugih. Um kaže: “Ako ih usrećim, možda ću se i ja osjećati bolje.”
- Zbrka s granicama: Ponekad je teško prepoznati vlastite kapacitete i granice. Lakše je reći “da” nego se nositi s nelagodom postavljanja granica.
Često mi klijentice kad pričamo o postavljanju granica kao people pleaseri kažu da “Ne znaju reći NE.” Nije stvar da ne znaš, nego se ne usudiš radi posljedica kojih se pribojavaš.
Reći NE znači nerijetko riskirati da nekog rastužiš, razočaraš, a možda čak i naljutiš.
Moguće je da ti je kao djetetu reći ne bilo potpuno nedostupno i od tebe se očekivalo da se složiš sa svime. Time nisi imala prilike vježbati ostati u nelagodi kad nekog razočaraš.
Usto, ako bi se nekog i usudila odbiti, možda si dobila i osjećaj krivnje od emocionalno nezrelog roditelja koji ti kaže : “Ako mi ovo ne napraviš, ti me ne voliš!”
Ako danas teško reguliraš svoje emocije, regulirati tuđe može biti još više preplavljujuće. Ako si neurodivergentna, treba ti čak 4x više vremena da zaista isprocesuiraš neku rečenicu ili pitanje!
Iz tih razloga, možda se prepoznaješ u jednoj od 7 najčešćih grešaka u postavljanju granica:
- Čekaš da postane „pravi trenutak“
- Složiš se prije nego razmisliš
- Prvo razmiščjaš o tome kako će druga strana reagirati
- Očekuješ da druga strana „skuži“ što ti smeta
- Postaneš pasivno agresivna i prigovaraš umjesto da kažeš što trebaš i želiš na vrijeme
- Pogađaš kako se druga strana osjeća bez da provjeriš (i pritom zaključiš najgori mogući scenarij)
- Podsvjesno čekaš da netko drugi postavi granicu
Kao people pleaser nerijetko razviješ jedan vrlo “sneaky” mehanizam obrane – perfekcionizam. Pokušavaš li u odnosima sve odraditi “kako treba”, odmah skužiti što drugima treba i razumjeti ih kako ne bi došlo do konflikta?
Iza toga stoje 4 glavna uvjerenja : drugima trebam biti korisna, ugodno društvo, nesebična i skromna i biti pouzdana (ne raditi greške).
Sve ovo te vodi do istog rezultata – ne postavljaš granice.
Posebno je ovo prisutno kod nas neurodivergentnih gdje osjećaš da si i ovako “previše” ili “nedovoljno dobra” i da se moraš potruditi oko drugih.
Kako prevladati people pleasing:
Primijeti obrazac: Počni primjećivati kad i zašto kažeš “da”. Radiš li to iz straha, navike ili stvarne želje da pomogneš?
Prakticiraj pauzu: Kad te netko nešto zamoli, zastani. Reci: “Daj mi da razmislim i javim ti se.” Ovo ti daje vremena da procijeniš svoje stvarne mogućnosti.
Postavi prioritete: Pitaj se: “Hoće li ovo pomoći mojim ciljevima ili će mi otežati stvari?” Često je people pleasing rezultat stavljanja tuđih potreba ispred svojih.
Vježbaj reći “ne”: Počni s malim koracima. Umjesto “Ne mogu,” reci “Hvala što si pomislio na mene, ali trenutno nisam u mogućnosti.”
Radi na samosvijesti: Zapisuj situacije kad si pristala na nešto što nisi htjela. Kako si se tada osjećala, a kako sada?
Koristi podsjetnike: Ako imaš A(u)DHD, podsjetnici su tvoji najbolji prijatelji. Napiši na ogledalo na post-it ili u kao screen saver na mobitelu: “Moje granice su važne. Imam pravo reći „Ne.“ Kad kažem „da“ drugima, kažem „ne“ sebi.” i sl.
Razgovaraj s bliskim ljudima: Iskren razgovor o tvojoj potrebi da postavljaš granice može otvoriti vrata za podršku od prijatelja i obitelji.
Vježbaj asertivnost: Koristi fraze poput: “Cijenim što si me pitao, ali trenutno mi to ne odgovara.”
Podsjeti se na svoju vrijednost: Tvoja vrijednost nije uvjetovana time koliko si korisna drugima.
Potraži stručnu podršku: Psihoterapija ti može pomoći istražiti zašto toliko ugađaš drugima i kako razviti zdraviji odnos prema sebi i drugima.
Dok nemaš izgrađeno samopoštovanje i svijest o svojim vrijednostima i potrebama,
nećeš moći niti graditi samopouzdanje.
Ako vjeruješ da nemaš pravo glasa, nećeš ga ni koristiti.
Ako ne znaš koja su tvoja prava, ne možeš ih ni zastupati.
Ako ne vjeruješ u sebe, ni drugi te neće shvaćati ozbiljno.
Ako se ne usudiš napraviti po svome, stalno ćeš tražiti vodstvo i odgovore izvana.
U redu je tražiti nekog tko će ti postaviti prava pitanja da dođeš do svojih odgovora, a ne tražiti gotova rješenja. Jer si jedinstvena i trebaš upoznati svoj način.
Ako se prepoznaješ u ovome i osjećaš da je vrijeme za promjenu, zajedno možemo istražiti što te pokreće, postaviti zdrave granice i naučiti kako reći “Ne” bez osjećaja krivnje. Jer znaš što? Tvoje “ne” često je najveći “da” — za tebe samu. Javi mi se za zajednički rast ovdje.
