“Kako prepoznati imam li ADHD” često je pitanje koje dobivam od svojih klijentica.
Mnogi kao prvu asocijaciju na ADHD imaju neku vrlo nemirnu, raspršenu osobu, koja ne prestaje pričati i “leti po svuda” bez plana, cilja i fokusa.
Kao neka hiperaktivna vjeverica.
Za mene imati ADHD znači suprotno (osim nereda koji se povremeno vidi u mojoj spavaćoj sobi)
– najbolje rastem kad se pred mene stavi veliki izazov, inače izgubim motivaciju i fokus.
OBOŽAVAM velike ciljeve i planove, često se pokaže i toliko velike da preplave i nerijetko završe mini napadom panike ili burnoutom.
Tako sam I ušla u poduzetništvo i krenula na put samospoznaje onog što sam bila cijeli život – drukčija od većine- neurorazličita.
Zašto su mi kasno prepoznali ADHD?
Put do moje dijagnoze bio je dug i zbunjujuć.
Za početak, odrasla sam u obitelji disfunkcionalne dinamike.
Trebalo je dosta vremena da kroz psihoterapiju očistim učinke trauma iz odnosa s roditeljima koje su maskirale simptome ADHD-a koji je oduvijek bio prisutan.
Bila samo “teško preosjetljivo dijete“.
Ali nisu vidjeli kroz što prolazim kod kuće i da nisam nikad imala zdravi model koji bi me naučio kako da reguliram svoje emocije ljutnje, frustracije i tuge. Senzorna preosjetljivost na odjeću, hranu, mirise, zvukove i teksture nije u tome nimalo olakšavala. Mogu čuti i osjetiti stvari na sam spomen (npr.rezanje stiropora nožem – uhhhh!).
Bila sam “užasno smotana”.
Ali nisu vidjeli da sam izrazito motorički nespretna zbog dispraksije I zbog toga dugo mrzila bilo kakvu fizičku aktivnost. Jednom sam čak dobila jedinicu iz tjelesnog jer sam se užasavala preskakanja kozlića! Izrugivali su mi se i često sam glumila da sam bolesna da bih izbjegla tjelesni.
Bila sam “mirna, odlična učenica“.
Ali nisu vidjeli da se stalno igram s nekim olovčicama, crtkaram na satu kad mi je dosadno, odlutam u maštu, prebacujem jednu nogu preko druge. Često sam poskrivečki čitala knjige pod satom da se zabavim.
Nisu vidjeli ni da otežano ovladavam pisanjem i čitanjem. I sama sam bila u logopedskom tretmanu veliki dio ranog djetinjstva zbog mnogobrojnih odstupanja. Izgovor glasa R ispravila sam tek sa 21 godinom.
Bila sam “ona dosadna štreberica koja stalno mora biti u centru pažnje.”
Ali nisu vidjeli da je to bio način da se aktivno uključim i pratim sat i da zaista uživam uči dublje u temu. Zbog toga sam doživljavala vršnjačko nasilje kroz cijelu osnovnu i srednju školu. Osjećala sam se usamljeno bez pravih prijatelja i kao da se nigdje ne uklapam.
Jer sam “preambiciozna i s problemom poštivanja autoriteta“.
Ali nisu vidjeli da se borim sa samoregulacijom, impulzivnošću i planiranjem vremena. Iako sam diplomirala PRVA u generaciji, morala sam snimiti lekcije prilikom učenja, glumiti da predajem i stoput podcrtavati da zapamtim gradivo koje me ne zanima. Dala otkaz na mjestu koje me nije ispunjavalo i gdje nisam rasla I otvorila privatni kabinet nakon samo 2 godine rada dok se moje kolegice s 15 godišnjim kliničkim iskustvom nisu usuđivale.
Jer “se trebam naučiti uklopiti s drugim ljudima i ne izmišljati toplu vodu.”
A nisu vidjeli da sam cijeli život posvetila tome da RAZUMIJEM kako se to osjeća, misli i ponaša NEUROTIPIČNO ljudsko biće – jer ja to nisam.
To nerazumijevanje i neprepoznavanje okoline koštalo me mentalnog zdravlja i izbora koje sam kao neosviještena adolescentica donosila.
Kako sam ovladala svojim ADHD-om?
Prva značajna podrška u tome da prigrlim SEBE i ono što jesam bila je naravno – osobna psihoterapija s kojom sam krenula sa 17 godina.
Još u srednjoj školi znala sam da želim postati psihoterapeut.
Studij logopedije je bio prostor gdje sam kroz rad s neurorazličitom djecom i djecom s teškoćama u razvoju na neki način prigrlila i svoju unutarnju djevojčicu kojoj je toliko nedostajalo vremena za igru jer je morala učiti više od ostalih zbog teškoća koje je u tišini prevladavala “na mišiće”.
Također, razvila sam empatiju prema ulozi roditelja koji uistinu rade najbolje što znaju s najboljom namjerom.
Međutim, tek kroz poduzetništvo, dogodilo se sljedeće:
Izgradila sam iskrena i poticajna prijateljstva u odrasloj dobi.
Naučila izabrati sebe i prerasla privlačnost prema toksičnim i emocionalno nedostupnim partnerima. Naučila postaviti zdrave granice sebi i drugima.
Izgradila podržavajući odnos sama sa sobom.
Upoznala sebe, svoje želje i potrebe i sebe stavila na prvo mjesto.
Dopustila sebi griješiti i učiti iz grešaka.
Učim staviti odmor kao prioritet – igra prije zadaće.
Kako je biti u mojoj glavi?
Probati ću to približiti kroz slike i asocijacije.
Glava koja se ne gasi.
Uvijek imam barem 6 misli jednako glasne, kao da slušaš radio, podcast, televiziju, vodiš telefonski razgovor i držiš prezentaciju. Istovremeno!
Crvi u guzici.
Zauzimam najrazličitije poze jer ne mogu stalno biti u istom položaju. Uvijek nešto premećem po rukama, prebacujem nogu preko noge. Tijelo je stalno u pokretu.
Nestrpljivost.
Čekanje u redu, čekanje na semaforu, čekanje da netko završi rečenicu za mene je presporo. Sve želim sad i odmah.
Pažnja šteneta.
Bez ovladavanja moj um je poput šteneta puštenog s lanca u parku. Sve treba ponjušiti i istražiti.
Dosada je prosta riječ.
Ali se I brzo pojavi, bilo u pitanju boja kose, odnos, hobi, posao, mjesto za život ili karijerni put. Stalna glad za novinom.
Ili sam genije ili ljenjivac.
Ili ostvarim nemoguće u par sati ili se razvlačim oko jedne odluke tjednima ili pak mjesecima.
15 otvorenih tabova.
Multitasking je moja životna činjenica.
Sitna, ali dinamitna.
Super funkcioniram pod pritiskom, ali eksplodiram na sitnice.
Ili sam posvuda, ili sam zatvorena u kuću.
Ili sam srce zabave, ili sam čudljivi introvert s knjigom.
Super pamćenje – za nebitne stvari.
Zapamtit ću cijelu playlistu, ali ne i ime osobe koje sam čula pred doslovno par sekundi. I da, redovito zaboravljam svakodnevne predmete i rijetko izađem iz kuće sa svime iz prve.
I za kraj
Nije dovoljno da samo znaš da imaš ADHD, čeka te ostatak života s njim.
Ne može se izliječiti, to je neurorazličitost.
Moja svrha je biti ti podrška na putu da ju razumiješ, prigrliš i transformiraš svoju neurorazličitost u svoju snagu, a ne ograničenje.
Ako se prepoznaješ u simptomima ADHD-a, preuzmi test za samoprocjenu ADHD-a i javi mi se za psihoterapijsku podršku ovdje.
